Na poziv preč. Davora Štuljana, župnika u toj župi te dekana Samoborsko-okićkog dekanata, večernje koncelebrirano misno slavlje predvodio je rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković u zajedništvu s domaćim župnikom, duhovnikom u sjemeništu vlč. Petrom Mlakarom, sjemenišnim odgojiteljem vlč. Goranom Bužakom te uz asistenciju đakona na praktikumu u samoborskoj župi Majka Rušeca.

Prije večernje mise za mlade sjemeništarci su animirali pobožnost križnoga puta u župnoj crkvi koju je predvodio vlč. Mlakar.

Tumačeći Božju riječ vežući se uz liturgijska čitanja treće korizmene nedjelje, preč. Pavlaković je, između ostalog, istaknuo: „Isus u današnjem evanđelju dva puta jasno upozorava: Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! On ovo ne čini zato što želi prijetiti, nego zato što nas želi upozoriti i potaknuti da shvatimo važnost ovog sada, trenutka koji živimo, jer ako ga ne shvatimo, ako se u ovom sada ne obratimo od onog što je sporedno i što će prije ili kasnije biti razoreno, u opasnosti smo da ne pronađemo smisao svoga života. To bi onda bila istinska tragedija, puno veća od one koju nam mogu zadati ovozemaljske nesreće i patnje. I upravo ovdje svoje mjesto pronalazi prekrasna prispodoba o besplodnoj smokvi koja, jer je besplodna, nema smisla. Jesam li, ma bolje, u kojoj sam mjeri ja sȃm sličan ovoj besplodnoj smokvi u mome biti čovjek, muškarac i žena, biti kršćanin, koliko i ja besplodno crpim tlo na kojem sam posađen – svoju obitelj, školu, društvo, Crkvu – i do kada ću to činiti, do kad će se to događati, kad ću izgubiti šansu za promjenu? Možda mi mnogi govore da sam promašen, da se ne mogu promijeniti, da nemam smisla. Isus u današnjem evanđelju, a to evanđelje je evanđelje nade za sve, poručuje da nije tako. Svi imamo šansu dok god smo živi! On nas upozorava na ono što će nam se dogoditi ako se ne promijenimo, ali nam istovremeno poručuje da imamo još šanse, da još nije kasno. Pokušajmo čuti tu njegovu poruku i iskoristiti šansu da bi donijeli onaj plod koji se od nas očekuje, plod koji će učiniti smislenim naše danas u sreći, kao i naše sutra u nesreći, bolesti, jer sutra već može biti kasno. Pokušajmo i mi biti takvi i tako živjeti da bismo, usprkos svemu što nam se događa i baš zato, našli smisao svog života i pomogli drugima da i oni isto učine“.

Sjemeništarci su na misi ministrirali, a o svom duhovnom pozivu te radosti življenja u Sjemeništu svjedočili su Aron Čeke iz župe Uzvišenja svetoga Križa – Osijek (Đakovačko-osječka nadbiskupija) te Patrik Kolaković iz župe sv. Matej – Zagreb/Dugave (Zagrebačka nadbiskupija), dok je liturgijsko pjevanje predvodio sjemenišni zbor u zajedništvu s tamburaškim sastavom Sjemeništa pod vodstvom prof. Božidara Ljubenka i prof. Ane Jazbec.

Na koncu mise preč. Štuljan zahvalio je sjemeništarcima na dolasku, preč. Pavlakoviću na upućenoj homiliji, a sve okupljene vjernike pozvao je da mole za nova duhovna zvanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji i u domovini Hrvatskoj.