Tijekom tribine predsjednica Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju HLZ-a Morana Brkljačić navela je kako se sve više liječnika, medicinskih sestara i primalja u Hrvatskoj poziva na priziv savjesti, najčešće kod prekida trudnoće, medicinski potpomognute oplodnje te u određenim situacijama koje graniče s eutanazijom.

Jasenka Markeljević, dopredsjednica Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju HLZ-a, istaknula je važnost i razlog organiziranja tribine upravo ove tematike. “Zašto smo organizirali tribinu? Prije svega, zato što su medijski eksponirane ideje o zabrani prava na priziv savjesti. U kontekstu toga organizirali smo tribinu kako bi u dijalogu pravne, medicinske i znanstvene struke osvijetlili tu problematiku.” Markeljević je napomenula kako, uz mnoge druge elemente koji oblikuju našu savjest, javno mnijenje utječe na naše stavove i mišljenja. “Danas se u medijima nameće činjenica da je prekid života, eutanazija, prenatalna i postnatalna manipulacija ljudima, transplantacija organa od ljudi koji su zatvorenici na smrtnoj kazni nešto normalno jer je život podložan logici post benefita, a nije podložan logici ljubavi, suosjećanja i svijesti o dostojanstvu ljudskih bića.”

Članica Znanstvenog vijeća Akademije pravnih znanosti Hrvatske Aleksandra Korać Graovac osvrnula se na argument priznavanja prava na priziv savjesti samo dok to pravo ne ugrožava drugu osobu, te navela “možemo li okrenuti pilu naopako i reći da netko ima pravo na pobačaj samo dok ne ugrožava tuđe pravo?”

Mato Palić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Osijeku istaknuo je kako pravo na priziv savjesti liječnika, na koje se u Hrvatskoj najčešće pozivaju ginekolozi kod prekida trudnoće, prema ustavnim odredbama ima prednost u odnosu na pravo žene na pobačaj. U takvim slučajevima treba osigurati alternativu, odnosno mogućnost obavljanja pobačaja na zahtjev u skladu sa zakonom,  ali “u slučaju kolizije između prava na priziv savjesti, koje proizlazi iz ustavne odredbe o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijesti, te mogućnosti biološke majke da prekine trudnoću u određenom trenutku, prednost ima priziv savjesti”, naveo je Palić.

Dopredsjednica Akademije pravnih znanosti Hrvatske Dubravka Hrabar s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu govorila je o odnosu savjesti i zakona pozivajući se na “Sumu teologije” Tome Akvinskog. “Ono što je u nepravednom zakonu sadržano, to je nedopustivo i ne treba se povinuti tom zakonu jer je zakon ispod morala. Moral je ono što je najviše”, navela je Hrabar te smatra kako će u Hrvatskoj uvijek biti moguće obaviti pobačaj jer “kada bi svi izjavili prigovor savjesti na obavljanje pobačaja znači da pobačaj trebamo zabraniti”. Zaključila je kako će uvijek biti liječnika koji će obavljati pobačaje i uvjetno rečeno će se time osigurati i prava pacijenata. Zbog toga ne smijemo zabraniti ikakav priziv savjesti onima koji pobačaj ne žele raditi jer su ljudi različiti i svatko ima pravo djelovati po svojoj savjesti.

Lada Zibar, predsjednica Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju HLK, napomenula je kako tematika priziva savjesti uključuje i velik problem eutanazije. “Svjedočimo tome da u državama u kojima je eutanazija legalna da oni imaju dodatne etičke probleme vezano za to jer su, ako smijem tako reći, izgubili svaku mjeru”, navela je Zibar, govoreći o tome kako se danas eutanazija vrši ne samo na smrtno oboljelim osobama koje pate već i na mladim osobama, duševnim bolesnicima itd.

Dubravko Habek s klinike za ginekologiju i porodništvo Kliničke bolnice “Sveti Duh” i profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, naveo je također problem populariziranog carskog reza na zahtjev. “Kao ginekolog koji imam već dvadeset i pet godina radnog staža nikad u životu nisam napravio carski rez na zahtjev zato što smatram da činim nešto što nije medicinski dopušteno. U svim zakonima piše da priziv na savjest možete koristiti tamo gdje smatrate kao liječnik da vršite zlo”, istaknuo je Habek.

Tribinu je podržao i ministar zdravstva RH Milan Kujundžić, osuđujući podijeljeni priziv savjesti. “To je za osudu, neprimjereno je da netko ima podijeljeni priziv savjesti – dopodne i poslijepodne”, istaknuo je Kujundžić, osvrnuvši se na postupke onih koji su se pozvali na priziv savjesti u bolnicama, ali ne i kada rade u privatnim ordinacijama.