Kako je podsjetio fra Marinko, u Papinoj izjavi stoji da se ne smije prejudicirati sud Crkve, dakle, ne smije se spominjati ukazanja prije priznanja. “Ne smijemo citirati Gospine poruke, dakle ne reći ‘to je Gospa rekla tad i tad’, to bi bilo prejudiciranje. Eventualno se može reći da tako prenose vidioci”, rekao je fra Marinko Šakota, osvrćući se na Papinu odluku o hodočašću.

Zbog lakšeg razumijevanja te odluke fra Marinko Šakota spomenuo je tzv. Zadarsku izjavu hrvatskih biskupa iz 1991.: “Hodočašće u Međugorje možemo bolje razumjeti ako se sjetimo Zadarske izjave kojom su bila dopuštena hodočašća u Međugorje samo u privatnoj inicijativi, a ne službena. Svećenici i biskupi nisu smjeli službeno organizirati hodočašća u Međugorje, ali su mogli dolaziti pratiti hodočasnike.”

Dodao je kako je ova odluka plod dugogodišnjeg istraživanja i ispitivanja. Put nije bio lagan ali, kako kaže, bio je to pravi put. Crkva dugo prati Međugorje, od prvog ukazanja, što dodatno daje na važnosti ovoj odluci. “Svi koji su bili u dvojbi sada će moći doći u Međugorje. Međugorje je duhovni pokret u svijetu”, zaključio je međugorski župnik.

O tome da je Međugorje mjesto čudesnih obraćenja tisuća ljudi te kolijevka duhovnosti, obitelji i cjelovitih životnih promjena, govorio je prof. Tamarut: “Međugorje je od samog početka jedan  duhovni, religijski i religiozni fenomen. To je mjesto koje je posvećeno vjerom, brojnim obraćenjima. Mnogi su, zahvaljujući duhovnom iskustvu u Međugorju, promijenili svoj život i životnu orijentaciju. Međugorje je trajan izazov i poziv na promišljanje. Ishodište je jednog novog života i mjesto trajne zahvalnosti.”

Naglasio je i kako u središtu Međugorja nije Gospa, već Isus Krist. “Gospa nas nikad ne zove zbog sebe, nego zbog svoga Sina. Uvijek nas vodi svome Sinu, Spasitelju Isusu Kristu. Međugorje mora biti polazište Kristova nauka koji u središte stavlja Evanđelje, koje je temelj naše vjere. Sve objave moramo prosuđivati i vrednovati kroz Evanđelje”, zaključio je prof. Tamarut.

Novinar Darko Pavičić dodao je kako je Međugorje jedinstveno mjesto na svijetu koje diše punim plućima duhovnosti i Kristove ljubavi. Istaknuo je kako se u Međugorju odvija svojevrsna renesansa: “Jedino takvo mjesto gdje se događaju izvanredni događaji između neba i zemlje je Međugorje. Takvog mjesta na svijetu nema. Međugorje živi jednu novu sadašnjost i novu budućnost. Sve je prepuno ljudi i živi se i diše punim plućima.”

Pavičić je na kraju izrazio uvjerenje kako će Međugorje dobiti status pontifikalnog svetišta te kako je ovo priznanje samo korak prema službenom priznanju ukazanja.