Misnom slavlju prethodila je svečana procesija od sisačke katedrale Uzvišenja svetog Križa, ulicama grada do bazilike Sv. Kvirina u kojoj su sudjelovali predstavnici župa, mladih, krizmanika i prvopričesnika, policajaca i vojnika, udruga proizašlih iz Domovinskog rata, članova KUD-ova, vatrogasaca. Slavlju su nazočili i predstavnici županijskih, gradskih i općinskih vlasti s područja biskupije.

Na početku je sve okupljene pozdravio biskup Košić, istaknuvši kako su vremena u kojima živimo danas slična onom vremenu u kojem je sv. Kvirin djelovao i širio Kristovo evanđelje. „Neprestana borba za istinu, za dobro i vjeru u Boga i čovjeka, pogibli od mnogih zlonamjernika, ljudi lukavih i željnih ugušiti Istinu i Dobro. Međutim, mi znamo da je to nemoguće, jer naš je Gospodin Isus Krist pobijedio svako zlo, te i nas uključio u svoju pobjedu, ako čvrsto uza nj prianjamo, ako ga ljubimo i u njemu i zbog njega sve ljude, našu braću i sestre, kao sami sebe, pa bili to i oni koji nam ne žele dobro. Sveti Kvirin je podnio mučeništvo i on je naš zagovornik, da bismo i mi mogli strpljivo podnositi progone, blago i s čistom savješću“, rekao je mons. Košić.

Govoreći o zaštitniku Sisačke biskupije, svecu koji je umro početkom 4. stoljeća mučeničkom smrću, biskup Bogović je rekao kako je to bilo vrijeme kada su rimski carevi smatrali kršćanstvo opasnom organizacijom i često su osuđivali na smrt one za koje se otkrilo da su kršćani. „Biti vjeran do kraja krsnom obećanju kad si svoju sudbinu vezao uz Krista, to je bio najjasniji znak da si i s Kristom pobijedio tu smrt i da si uz njega u vječnosti. Doista nema veća vjernost od one koja se životom posvjedoči. Na prvom mjestu uvijek je mučeništvo, tek onda dolazi sve drugo. Najviša vrijednost je mučeništvo, visoki standard koji je Krist ostavio, ali zanimljivo je da se ono može postići u svakoj dobi i struci. Nedugo nakon Kvirinove smrti car Konstantin je dao slobodu kršćanima. Ne bi to učinio da nije osjetio da su kršćani najzdravije tkivo u državi. Do toga uvjerenja svakako ga je dovelo i promatranje kako žive i kako umiru. Bila je to zadivljujuća snaga i hrabrost koje su se očitovale“, rekao je mons. Bogović.

Biskup Bogović je ustvrdio i kako je te snage i moći mučenika bio svjestan i veliki sveti papa Ivan Pavao II. „On je uočio probleme razjedinjenog svijeta bolje od ikoga drugog i želio je učiniti taj svijet podnošljivim i lijepim. Uvjeren da Crkva može najviše učiniti za izgradnju zajedništva u svijetu koji je postao globalno posvađano selo, on je pozvao sav kršćanski svijet da ga upravo to poveže, da popišu svoje mučenike i da ih časte. To što je davalo snagu prvoj kršćanskoj zajednici to je moglo dati i snagu posvađanom svijetu koji se oslanja na kriva polazišta. Oslanja se na snagu svojega znanja i oružja, a najviše se treba osloniti na one koji su u stanju ne druge svojoj snagom nadjačati, nego se predati za druge. Papa je gledao na svijet Isusovim očima i to onim očima nakon što ga je Juda odlučio izdati, molio se poput Isusa u Getsemanskom vrtu, na njegovom križnom putu i njegovoj kalvariji. Patio je sa svijetom i zato ga je najbolje razumio. I što je Papa na pragu novog stoljeća i tisućljeća poručio svijetu, a u prvom redu Crkvi: popišite svoje mučenike i štujte ih, to je put i jamstvo bolje budućnosti“, rekao je biskup Bogović.

Na kraju se spomenuo i hrvatskih mučenika iz novijeg vremena, bl. Alojzija Stepinca i blajburških žrtava. „Mučeni se najviše približe Kristu mučeniku jer i oni poput Krista predaju svoje tijelo i prolijevaju svoju krv za spasenje svih. U mučeništvu najjače sjaji istina o našem spasenju i o vječnom životu. Ono je najjači dokaz neugasive vjere da je Isus put, istina i život, da je onaj Duh koji je Njega vodio na svim putovima, ona božanska navigacija koja će kršćane voditi katkada i do njihove kalvarije, ali ih ni tada neće svladati napast da posumnjaju u ispravnost toga puta i pomisli da ih je Bog zaboravio. Ta božanska navigacija nikad ne vodi u krivi smjer. Ona vodi do našeg krajnjeg odredišta koje nam je zabilježeno već na krštenju, a to je Presveto Trojstvo: Otac, Sin i Duh Sveti. Ondje su naši stanovi“, zaključio je biskup Bogović.
Slavlje je animirao katedralni zbor pod vodstvom prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju mo. vlč. Roberta Jakice.

Proslavi svetkovine prethodila je devetnica posvećena Duhu Svetom kojom su se Siščani i hodočasnici u bazilici duhovno pripravljali za proslavu svoga zaštitnika.