U koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača i supsidijar preč. Milan Begić, a služio je đakon Ivan Ćorić.
Na početku biskupa je u ime svih krizmanika i njihovih obitelji pozdravila gđa Josipa Radišić.

Na početku homilije biskup je podsjetio kako danas, na dan njihove krizme, čitava Crkva slavi blagdan silaska Duha Svetoga. „Duh Sveti, Duh Tješitelj, Duh Branitelj, Duh je Oca i Sina, Duh ljubavi koja povezuje i koja užiže vatru u srcu. Apostoli su Duha primijetili u ‘razdijeljenim ognjenim jezicima’ koji ‘siđe po jedan na svakoga od njih’. Ta je vatra zapalila njihova srca, oni su osjetili žar ljubavi prema Isusu, i to takav da nisu tu ljubav više mogli samo čuvati za sebe, morali su ju posvjedočiti svima. Apostoli su izišli iz dvorane u kojoj su se okupili, otključali su vrata koja su bili zaključali zbog straha od Židova, te je sveti Petar u ime sviju hrabro, ovaj puta bez straha i skrivanja, posvjedočio što se to s Isusom dogodilo, kako je umro i uskrsnuo, te kako je potrebno povjerovati u njega da bismo se spasili. Slušali su to ljudi okupljeni u Jeruzalemu iz mnogih naroda i jezika, a svi su ga razumjeli, pa su se čudili, kako to da svatko razumije na svojem materinjem jeziku ono što Petar i apostoli govore.

Nekoliko se dakle čudesnih stvari zbilo: apostoli su se promijenili i od plašljivih ljudi koji se skrivaju i zaključavaju postali su u taj čas, kada ih je Duh Sveti pohodio i ispunio, hrabri ljudi koji se ne boje svjedočiti za Isusa; također je čudo bilo i to da su apostole razumjeli svi koji su ih slušali jer su ih čuli kao da govore na njihovom jeziku. Dragi mladi krizmanici, i vi se možete promijeniti ako se otvorite Duhu Svetome. Promijeniti tako da od zatvorenih i strašljivih postanete hrabri i poletni kršćani, da se ne bojite svoju vjeru u Isusa Krista svjedočiti i svima pokazivati djela Božja. Ako vas ispuni Duh Sveti, on će vas obdariti radošću i zanosom, jer on je Ljubav Božja koja u srcu gori kao vatra“, rekao je biskup te dodao kako će njihovo svjedočanstvo svi razumjeti jer ljubav svi razumiju.

Biskup je rekao i kako svjedočanstvo za Krista nije samo mudra riječ, već je najbolje kad je to zajedno i riječ i djelo, zapravo sav život. „Na kraju upravo mučeništvo, davanje života, najveće je svjedočanstvo za Krista. Poput svetog Petra i svi su drugi apostoli dali živote kao mučenici za Krista. Progon kršćana traje kroz svu povijest kršćanstva, od početka pa do danas. Iz prvih kršćanskih vremena mi se, Siščani, ponosimo svojim zaštitnikom svetim biskupom Kvirinom. On je bio također mučenik, bio je progonjen zbog vjere i s kamenom o vratu bačen u rijeku jer se nije htio odreći Krista. U naše vrijeme imamo također jednog svetog biskupa, to je Alojzije Stepinac, koga su nevina progonili i zatvorili, mučili i trovali te je umro kao mučenik za Krista koga se nije ni pod koju cijenu htio odreći. Njegov spomenik je pred našom katedralom. S njime je prikazano i dvoje djece jer je upravo on zaslužan za spašavanje velikog broja siročadi, djece koja su ostala u ratnim događajima 1942. bez roditelja, a on nije gledao tko su ta djeca – bila su uglavnom pravoslavnih roditelja – nego njihovu nevolju i organizirao je njihovo spašavanje, udomljivanje u našem Sisku i okolici. U Zagrebu je udomljeno oko 850 takve kozaračke djece, a u Sisku oko 700, a ukupno je spašeno samo u Sisku preko 6 tisuća te djece. A na kraju što su mu učinili ‘osloboditelji’? Osudili su ga na robiju i ubili.

Često je nas čitav život svjedočanstvo. Drugi ne slušaju samo naše riječi, nego promatraju ukupno naše ponašanje, sav naš život, koji je – zajedno sa smrću – najbolja propovijed, najbolje svjedočanstvo. Zar nije ljubav roditelja, koji ostaju uz svoju djecu i kad im to nije lako, svjedočanstvo kršćanske vjere, nade i ljubavi? Zar nije prisutnost naših najmilijih kada ih najviše trebamo upravo onaj oslonac koji nam daje snage da izdržimo kad je teško i kad se osjećamo sami? Zar nisu dobri ljudi oni koji nam ulijevaju nadu da treba ustrajati i kad je teško, jer oni su s nama i razumiju nas?

Evo, takvi budite i vi, dragi krizmanici, puni Duha Svetoga i ljubavi! Budite najprije u sebi radosni što ste Isusovi učenici, a onda tu radost širite i svjedočite svima s kojima se susrećete“, zaključio je na kraju biskup.

Misno slavlje pjesmom je animirao katedralni zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković, a na kraju misnog slavlja biskupu je zahvalio preč. Karača.