Papa Franjo je naime 10. lipnja na audijenciji predstavnika Unije djela za pomoć Istočnim Crkvama (ROACO) izjavio da „često misli na Irak u koji želi putovati sljedeće godine“. Izrazio je nadu da će ta zemlja „uskoro postići mirno sudjelovanje svih čimbenika – pa i religijskih – u izgradnji općega dobra umjesto povratka napetosti koje – zbog nikad potpuno riješenih sukoba – potpiruju regionalni moćnici“. Papa nije naveo pojedinosti toga putovanja ali i u prošlosti je više puta spominjao želju za njegovim ostvarenjem, no političke prilike to nisu dopuštale.

Papina je najava u Iraku dočekana s iznenađenjem i istodobno velikim oduševljenjem, a predsjednik Salih tada je izjavio da bi Papin mogući dolazak za sve Iračane, a osobito za kršćane, bio od „povijesnoga značenja“.

Kako je 22. lipnja objavila zaklada „Pro Oriente”, pismo je na engleskom jeziku i nosi predsjednički pečat. Predsjednik između ostaloga piše da je posljednjih godina Irak doživio rat i strašne patnje koje je osobito kršćanskim zajednicama nanijelo „nezamisliva“ razaranja. Dodaje kako je Papa uvijek pokazivao veliku brigu za Iračane i njegov bi dolazak Iraku predstavljao „olakšanje“. Papinim dolaskom bi se i podsjetilo da je Irak „kolijevka čovječanstva“ i mjesto na kojemu su ljudi različitih religija od „davnina mogli surađivati”. Predsjednik Salih izrazio je i nadu da bi Papin posjet bio i prekretnica da Irak ponovno postane skladni „mozaik religija“. U pismu je također istaknuo želju da će „živoj i raznolikoj kršćanskoj zajednici u Iraku kojoj je Mezopotamija dom više od 2000 godina“ ponovno moći zajamčiti „sigurnost i blagostanje“.