Župnik Marko Gačarić na početku je pozdravio biskupa Ćurića koji je prvi put bio u toj župi i čestitao mu na biskupskom imenovanju. Potom je pozdravio koncelebrante svećenike iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, posebice mons. Svalinu koji je na slavlju bio uime svih djelatnika Hrvatske biskupske konferencije. Pozdravljajući slavljenika mons. Pažina, istaknuo je da on uvijek rado i često dolazi u rodnu župu.

Potom je mons. Pažinu predan kalež, dar župne zajednice za 25 godina njegove svećeničke službe.

Mons. Pažin zahvalio je svima koji su ga pratili i podržavali na životnom i svećeničkom putu. Od kolega svećenika posebno je spomenuo dvojicu – preč. Stjepana Karalića koji je bio njegov mladomisnički propovjednik i davno je obećao da će moliti za njega te mons. Svalinu s kojim kao i drugim djelatnicima Hrvatske biskupske konferencije dijeli posljednjih desetljeća radost svećeničke službe u različitim područjima rada.

„Dvadeset i pet godina svećeništva možda i nije tako puno. U Božjim očima to je samo trenutak u kojemu sam bio pozvan postati ono što Bog od mene očekuje“, rekao je mons. Pažin.

Propovijed je izrekao vojni kapelan vlč. Vladislav Mandura, također rodom iz Velike Kopanice. Istaknuo je da je radost biti svećenik, svjedok i navjestitelj Evanđelja te da nisu samo svećenici, nego i svi vjernici pozvani nasljedovati i svjedočiti Krista.

„Dok je Ivica bio na poslijediplomskom studiju u Grazu i dolazio kući, znali smo se naći i najčešće mi je govorio ‘Tako sam želio biti obični, jednostavni svećenik. Biti kapelan, možda nekad župnik. Toga nema u mome životu. Volja poglavara i biskupa, potreba naše Crkve je ta koja me poslala na studij’. Danas je on u svojoj službi od velike koristi cijelom našem narodu jer radi na mjestu kojeg plodove uživaju sva djeca i mladi naše domovine, gotovo svi školarci. Uz sva ostala dobra koja su plod njegova djelovanja“, rekao je vlč. Mandura o slavljeniku.

„Kako je Bog čudnovat. Kako Bog jednostavno i lijepo djeluje u životu čovjeka. Uvijek me to fasciniralo kod Ivice. U našem životu ne trebaju velike znanosti i velike stvari da bismo ostavili veliki trag za sobom. To možemo samo u duhu jedne poruke koju je Ivica i nadam se svaki od nas svećenika spreman živjeti. To je poruka duha poslušnosti kakvu je naš Spasitelj živio, koju nam je posvjedočio na poseban način i najuzvišenije u događaju Velikog petka. Poslušnost je ono po čemu će svaki od nas biti i opstati kao svećenik. Možemo mi do kraja života služiti na oltaru, ali je pitanje uspijevamo li cijeli život, svaki dan biti ono za što smo pozvani, biti svjedoci. To se može samo ako se sluša“, tako je vlč. Mandura protumačio svećenički poziv.

Vlč. Mandura dotaknuo se i obitelji Pažin: „Posebni ljudi su Ivicini roditelji, ali je i svećenik nešto posebno. Čini mi se da danas ta posebnost ‘ne biti bolji od drugih’ nije prepoznata u našem društvu, nerijetko i narodu. Biti svećenik i živjeti svećeništvo znači susresti se sa svetim. U obitelji Pažin odiše katoličanstvo, život iz vjere. Uvjeren sam da takve obitelji iznjedruju i svećenike“.

Govoreći o velikoj skromnosti mons. Pažina, vlč. Mandura je na šaljiv način zaključio propovijed: „Ivica mi je rekao ‘Kad budeš propovijedao neka bude puno Isusa, malo Ivice’. Ja evo prvi put spomenuh Isusa, tebi iz inata. Ali je Isus nadam se bio sveprisutan u mome razmišljanju“. Poručio je mons. Pažinu da on, ali i svaki svećenik i vjernik trebaju biti posebni i jedinstveni Božji suradnici.

U misnom slavlju srebrnog jubileja mons. Pažina koncelebrirali su mons. Stjepan Karalić, mons. Josip Bernatović, mons. Fabijan Svalina, mons. Karlo Višaticki, mons. dr. Drago Tukara, vlč. Florijan Kvetek, vlč. Mato Mićan, vlč. Petar Vidović, dr. vlč. Davor Vuković, dr. vlč. Antun Japundžić, vlč. Vladislav Mandura, vlč. Marko Gačarić i vlč. Mirko Matasović.