U homiliji generalni vikar mons. Perčić ukratko je opisao put zlatomisnika, istaknuvši kako su svećenici pokaznice “jer nas usmjeravaju prema Bogu i šire Evanđelje po cijelom svijetu kao što je i vlč. Šprajc, obavljajući svećeničku službu i izvan domovine, u Francuskoj i u Kanadi, a da se nikad nije predao, već je ustrajao u vjeri i slijedio Isusa Krista”.

Nakon mise vlč. Janković pročitao je svoju prigodnu čestitku u stihovima, a potom je župnik Puškadija prenio čestitku varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka i darovao zlatomisniku sliku Majke Božje Lauretanske, maketu crkve i spomen-medalju Nikole Zrinskog Sigetskog i pročitao što je u spomenici povodom mlade mise vlč. Šprajca 6. srpnja 1969. godine napisao tadašnji župnik Mirko Gojnik. Zlatomisnik je zahvalio svima koji su ga podržali u svećeničkoj službi – od obitelji i rodbine do svećenika koji su mu pomagali dok je obavljao svećeničku službu, a gdje god je bio, stekao je i mnogo prijatelja koje mu je Bog poslao.

Na kraju smo su zapjevali hrvatsku himnu Lijepu našu, a zatim je muški župni zbor, prema želji zlatomisnika otpjevao pjesmu “Međimurje, kak si lepo zeleno”.