Nakon toga uslijedila je koncelebrirana misa koju je predslavio mr. don Mario Popović koji svoju službu trenutno obavlja kao vatikanski službenik. U svojoj homiliji propovjednik je istaknuo kako je Isus kao pravi Bog i pravi čovjek bio željan društva i odmora baš kao i mi svi. Bio je željan razgovora, a ne samo jela i pića, ne onoga što opušta tijelo nego onoga što hrani dušu. „Marta ne tužaka Mariju, vidjela je da Marija uživa u Isusovom društvu, ona poznaje svoju sestru. Ovdje se radi o rađanju vjere u Krista Gospodina, o nečemu što iziskuje vrijeme. Možda je Marija bila puna čežnje, a nije znala za čim čezne, željela je nešto, a nije znala što želi. Dok je Marija sjedila do Isusovih nogu, možemo reći da je još uvijek i sama učila.“

Treba istaknuti koliko može biti varljiv naš duhovni napredak ukoliko s druge strane pati naš bližnji jer se znamo otuđiti pod izlikom da smo pronašli Boga, da smo pronašli svoju vjeru i da smo se uljuljkali u njoj. Izazov je to za sve nas. To ne znači da se ne smijemo truditi, da ne smijemo pasti i pogriješiti, ali ipak trebamo imati u vidu sliku Gospodina koja nam se očituje u drugima, u našim bližnjima. I vidimo da Martin zahtjev „Reci joj neka ustane“ nema ništa sa zavišću. Evanđelje nam daje primjer kako i obični ljudi, postajući Isusovim prijateljima, imaju priliku rasti. Marta ne gubi, Marta se mijenja, ali ostaje vjerna svome pozivu i svojim talentima.

„U naše vrijeme bitno je brinuti se za tijelo, ali biti s Isusom, baviti se Isusom, to je naša budućnost i naša vječnost. U brizi za tijelo ne smijemo zaboraviti brinuti se za našu dušu. Upravo u ovom Martinom, aktivnom, služenju, otkriva se i njena skrovita misija koju ne vide mnogi – to su oni skriveni napori koje svakodnevno podnosimo za svoje bližnje. Ne trebam govoriti o vama majkama i očevima koji podnosite toliko skrivenih žrtvi i patnji za svoju djecu ili pak o djeci koja podnose patnje možda zbog škole i prijatelja. Pravo slušanje Božje riječi u nama potiče brigu za druge, za obitelj i prijatelje, za društvo općenito. Tako u služenju drugima možemo biti uistinu Božji te nastojati biti kao Isus – Čovjek za druge“, istaknuo je na kraju don Popović.

Unatoč lošem vremenu i jakoj kiši koja nije prestala padati gotovo do kraja mise, u Bijaćima se okupio veliki broj vjernika iz ove trogirske i okolnih župa koji svake godine hodočaste svetoj Marti.

Na samom kraju slavlja, župnik don Stipan Bodrožić prvenstveno je zahvalio svim vjernicima koji su strpljivo stajali na kiši i na taj način stavili Boga, a ne svoju udobnost, na prvo mjesto u životu. Slavlje je svojim pjevanjem uveličao župni zbor pod ravnanjem voditeljice Urse Ljuban.