Požeška biskupija, u odnosu na ostale biskupije u Hrvatskoj, ima najviše škola. Kada i zašto je počelo osnivanje obrazovno-odgojnih ustanova u biskupiji i koliko ih danas ima?

Požeška biskupija smisao svoga djelovanja stavila je u službu čovjeka te je od njezina osnutka i početka djelovanja biskup Antun Škvorčević sa svojim suradnicima razmišljao kako na najbolji način, u demokratskim okolnostima i na tim različitim razinama, u evanđeoskom duhu preuzeti odgovornost i djelovati za dobro čovjeka. Zato je i postupno, nakon organiziranja biskupijskih struktura, na početku djelovanja jedne biskupije najprije oblikovan projekt pomaganja siromašnima i starijim osobama, i to preko Caritasa. U središtu je bila Caritasova kuhinja koja je već dvadeset godina pomaže najsiromašnijima u hrani i obrocima. Zatim, biskupija je napravila iskorak na odgojno-obrazovnom području i to dodjelom stipendija studentima i siromašnim učenicima. Svake godine studeni i učenici preko zaklade dobiju oko 150 stipendija. Zatim, biskupija je započela s osnivanjem katoličkih škola. Najprije su osnovane Katoličke klasične gimnazije u Požegi i Virovitici 2007. Zatim je ustanovljen i kolegij za srednjoškolce kao smještajni kapacitet za učenike koji pohađaju Katoličku gimnaziju Požegi. Potom, osnovana je Katolička osnovna škola u Požegi 2009. Na temelju dobroga iskustva, 2015. osnovala se Katolička osnovna škola u Virovitici. Posljednja škola osnovana je 2017. u Novskoj.

Pri osnutku tih pet škola, biskupija je imala čvrste saveznike u roditeljima jer je upravo njihova želja bila da se osnuju katoličke škole i da svoju djecu povjere tim školama odnosno Katoličkoj crkvi. Ovo je prigoda da i ovim putem zahvalimo roditeljima na podršci i na povjerenju što su svoju djecu željeli upisati u katoličke škole. Katoličke škole nastoje oblikovati mladoga čovjeka i to prema Isusovu modelu. U takvim školama roditelji, njihova djeca, a i djelatnici tvore jednu veliku obitelj. Zato je cilj katoličkih škola ne prvenstveno krenuti od toga da dijete dođe do velikoga znanja – to je sasvim razumljivo, znanje je potrebno – već prvenstveno rast u toj odgojnoj dimenziji i rast u evanđeoskim vrijednostima kako bi djeca jednoga dana postali i veliki ljudi. Čovjek se može svesti na pitanje kako u društvu funkcionirati, kako postići veliko bogatstvo i napredak – to je razumljivo – ali u katoličkim školama želimo pristupiti čovjeku cjelovito. Želimo da on spozna da je osoba i to neponovljiva osoba, da je tjelesno i duhovno biće. Zato u sustavu katoličkih škola ne govorimo samo o obrazovanju i znanju, nego o odgoju. Zato je u katoličkim školama veliki naglasak stavljen na učitelje i djelatnike. Veliku pozornost dajemo njihovoj formaciji kako bi i oni rasli u vjeri, kako bi bili oduševljeni za život po vjeri i na taj način pružali osobni primjer povjerenim učenicima.

Je li u planu osnivanje novih odgojno-obrazovnih ustanova?

Naravno da Požeška biskupija svake godine osluškuje glas vjernika i roditelja o potrebama na području biskupije. Pozitivna iskustva na području odgoja i obrazovanja neprestani su poticaj za nove iskorake koje biskupija želi, pa tako i nastavak svoga djelovanja na području odgoja i obrazovanja. Postoje određena razmišljanja da u još nekim dijelovima biskupije osnujemo katoličke osnovne škole, ali jednako tako da u sustavu od vrtića, osnovne i srednje škole pa sve do katoličkoga sveučilišta djelujemo. Postoje određena razmišljanja za neke gradove, kao što su Daruvar i Našice, ali to su sada sve samo ideje koje treba realizirati. Ali, postoji želja roditelja stoga ćemo vidjeti koje su naše mogućnosti. Vođenje pet katoličkih škola velika je odgovornost za Požešku biskupiju jer želi ponuditi kvalitetan rad. Danas, po povratnim informacijama roditelja i po upisu u katoličke škole, imamo sigurnost da smo na dobrome putu.

Koje su bile najveće poteškoće pri osnivanju tih škola?

Prva i najveća poteškoća s kojom se susrećemo je ona administrativne prirode. Nažalost, društvo u kojem djelujemo još uvijek dovoljno ne prepoznaje da u društvu treba biti prisutna raznolikost, osobito u odgojno-obrazovnom procesu. U državnom sklopu, pa i u ministarstvu, u središtu su javne škole, dok se katoličke i neke privatne škole uvijek doživljavaju kao nešto nepoznato i što nije u redovitom sustavu odgoja i obrazovanja. Stoga i mi, kao vjerske škole, nailazimo na te poteškoće i na nedovoljno razumijevanje. Katoličke škole nisu shvaćene kao bogatstvo, kao pomoć državi u sustavu odgoja i obrazovanja. Naravno, susrećemo se i s financijskim i drugim poteškoćama. Sada već pomalo ta oštrica otupljuje i mi polako ulazimo u sustav, ali već dvadeset godina radimo na neprestanom prepoznavanju i ukazujemo na određenu specifičnost koju katoličke škole unose u sustav odgoja i obrazovanja u našoj domovini.

Kakva je bila reakcija lokalnih zajednica? Jeste li tu nailazili na suradnju ili je i tu bilo nekakvih otpora?

Svaka je sredina specifična. U nekim lokalnim zajednicama i gradovima s oduševljenjem i radošću su prihvaćeni osnuci katoličkih škola. U nekim gradovima, sredinama ili lokalnim zajednicama postoji želja: „Dobrodošli ste, ali ne pitajte nas ni za što, ni za kakvu podršku, materijalnu ili bilo koju“. Neprestano se borimo i ističemo da katoličke škole nisu privatne škole te da su one pomoć u lokalnoj zajednici te u bogatstvu odgoja i obrazovanja, podizanja kvalitete rada s djecom, s roditeljima i obiteljima. Dakle, u gradovima u kojima su škole doživljene kao takve, tu postoji suradnja na svim razinama i područjima, pa i na materijalnoj razini, jer škola ne može funkcionirati ako nema zadovoljene određene materijalne uvjete. Ovim putem zahvaljujem svima onima koji su prepoznali katoličke škole, ne samo u Požeškoj biskupiji, nego i u cijeloj Hrvatskoj. Da one nisu konkurencija nego su bogatstvo, raznolikost, borba za čovjeka, borba za mladoga čovjeka da ne skrene s puta nego da ide pravim putem. A u tome nam pomaže samo istina, dakle kršćanske vrijednosti.

Koliko je Crkva danas zadovoljna statusom svojih odgojno-obrazovnih ustanova u hrvatskom društvu i što se čini još na tome planu?

Demokracija je u Hrvatskoj još uvijek mlada. Možda Katolička crkva od početka nije dovoljno prepoznala trenutak da intenzivnije i jače bude prisutna na tome području školstva, odgoja i obrazovanja. Na početku su postojale veće mogućnosti i otvorenost, a s vremenom su se te mogućnosti više zatvorile. Kako vrijeme u demokraciji odmiče, tako se moramo i snažnije u društvu boriti za našu prisutnost. Zato taj status odgojno obrazovnih ustanova u hrvatskome društvu koji danas imamo kao Katolička crkva – 24 odgojne ustanove, tj. 12 osnovnih škola, 12 gimnazija i srednjih škola – smatram nedovoljnim. Nedovoljan je broj takvih ustanova za Hrvatsku čije je društvo kršćansko i katoličko. Društvo bi trebalo biti otvoreno bogatstvu raznolikosti i ponuda kako bi roditelji, odnosno mladi, izabrali kakav odgoj i obrazovanje žele u društvu. A ne da im bude nametnut samo jedan koji se tumači kao da je pravi i jedini. Potrebno je bogatstvo ponude, a oni će sami, ili njihovi roditelji ovisno o dobi djece, odabrati najbolji način i put. To je onda demokratsko društvo u kojem živimo, a za sada nažalost društvo još uvijek nije dovoljno otvoreno. Crkvi preostaje ne posustati, nego boriti se i to činimo u svim katoličkim školama u Republici Hrvatskoj – dokazujemo specifičnost katoličkih škola u našemu društvu. Da je ono bogatstvo, da nije neki višak i da stvaramo određenu pomutnju. Mi jesmo u službi i želimo pomoći jer u pitanju je čovjek.