Zadarski nadbiskup Marijan Oblak proglasio je 1978. godine tu crkvu svetištem sv. Leopolda Bogdana Mandića za Zadarsku nadbiskupiju, budući da je sv. Leopold ondje djelovao i bio poglavar kapucinskog samostana povezanog s crkvom Gospe od Zdravlja.

Na zidovima crkve i koru još su vidljivi tragovi vrata koja su prolazom iznad uske ulice, koja danas nosi ime sv. Leopolda Mandića, povezivala nekadašnji susjedni kapucinski samostan i crkvu. Iznad pokrajnjeg oltara nalazi se i velika slika sv. Leopolda.

Sv. Leopold tijekom života osobito se utjecao zagovoru Gospe od Zdravlja, a za svećenika je zaređen upravo u crkvi Gospe od Zdravlja u Veneciji, 20. rujna 1890. godine.

Na blagdan su u zadarskoj crkvi slavljene četiri mise, a prvi put ove godine na misnom slavlju u 10 sati organizirano su sudjelovali i članovi Udruge osoba s invaliditetom Zadarske županije te druge osobe s teškoćama. Sv. Leopolda smatraju svojim zaštitnikom te su izrazili želju da ubuduće svake godine sudjeluju na misi za Leopoldovo u crkvi Gospe od Zdravlja te da njegov blagdan, 12. svibnja, bude Dan njihove Udruge u Zadru.

Misno slavlje predvodio je don Josip Radojica Pinčić, župnik katedrale sv. Stošije kojoj pripada crkva Gospe od Zdravlja. Istaknuo je da je sv. Leopold bio posebno pobožan Blaženoj Djevici Mariji, a njegov se blagdan slavi u svibnju, mjesecu posvećenom Gospi.

„Kršćani imaju svoje svetinje. I sv. Leopold je u svom rodnom Herceg Novom, gdje je djelovala i redovnička zajednica kojoj se kasnije pridružio, još od mladosti prihvatio Krista Gospodina kao najveću svetinju“, rekao je don Josip te, u duhu naviještenog Evanđelja, dodao kako i sv. Leopolda promatramo kao dobroga pastira.

„Dobar pastir kadar je položiti svoj život za svoje ovce. Providnost je sv. Leopolda odvela izvan domovine te je četrdeset godina služio u Padovi, gdje je na osobit način postao ‘apostol ispovjedaonice’. U ispovjedaonici je susretao ljude različitih životnih putova koji su željeli da i njima Krist postane svetinja u životu“, rekao je don Josip, istaknuvši kako je sakrament ispovijedi iznimno važan za kršćane i predstavlja temelj kršćanske duhovnosti.

„Koliko smo povjerovali Kristu i koliko nam je on svetinja očituje se i kroz življenje toga sakramenta. Sv. Leopold neumorno je, dugi niz godina i satima, molio za one koji su otišli i za one koji će doći na ispovijed. Molitva je za njega bila temeljni oblik povezanosti s Kristom. Oslanjao se na Isusa kao Pastira kako bi i sam bio pastir onima koje susreće“, rekao je don Josip.

Govoreći o dvojici velikih svetaca povezanih s Padovom, propovjednik je istaknuo: „Na sjeveroistoku Padove nalazi se tijelo velikog propovjednika sv. Ante Padovanskoga, a na jugozapadnom dijelu grada crkva u kojoj je neumorno ispovijedao sv. Leopold.

S jedne strane bio je sv. Ante, znameniti i poznati propovjednik, a s druge strane sv. Leopold, ispovjednik koji nije bio javno viđen ni slavan. Obojica su djelovala na slavu Božju: sv. Ante kao vrsni i hrabri propovjednik, a sv. Leopold, ispunjen Božjom ljubavlju, kao apostol prijeko potrebnog sakramenta za vjernika – svete ispovijedi“, rekao je don Josip, potaknuvši vjernike da im taj sakrament bude svetinja te da prihvate Krista kao najveću svetinju i sve što je ostavio svojoj Crkvi.