Na početku mise biskup Glasnović je svima čestitao blagdan sv. Leopolda. U propovijedi je uz ostalo podsjetio na neke događaje iz života sv. Leopolda, kao i karakteristične crte njegove duhovnosti. „U sv. Leopoldu, čovjeku niska stasa, slabog zdravlja i tihog glasa prepoznajmo čovjeka čije je srce postalo prostrano poput Božjega”, primijetio je propovjednik podsjećajući da sv. Leopold nije bio samo ispovjednik, nego brat koji je nosio tuđe boli i čovjek koji je u svakom pokorniku vidio dijete Božje.

Biskup Glasnović je poručio da se u današnjem svijetu mnogi osjećaju kao da su izgubljeni. Mnogi nose terete koji ih pritišću. Mnogi se pitaju gdje je put, gdje je smisao, gdje je mir. „Isus govori o vuku koji grabi i raspršuje. Vukovi našega vremena imaju različita lica: strah, tjeskoba, usamljenost, ovisnosti, razočaranja, slomljeni odnosi, gubitak povjerenja, umor koji se nakuplja godinama. Sv. Leopold nas uči kako odgovoriti na Isusov poziv. Uči nas da se svetost rađa u vjernosti svakodnevnici, u strpljivosti prema drugima, u srcu koje sluša. Svetac voli ljude i zato je svet. Budući da voli čovjeka on neizmjerno treba Boga. On surađuje s Bogom na spasenju duša”, kazao je biskup. Tumačeći sliku dobroga pastira, biskup je zaključio da hod za Isusom nije uvijek lagan, ali je uvijek plodan jer donosi mir i život. Pozvao je vjernike da slušaju glas Dobroga Pastira, šire milosrđe i da se ne boje darovati svoj život u malim stvarima.

Mjesni župnik don Siniša Jozić na kraju mise pozdravio je okupljene hodočasnike i sav vjerni puk i čestitao blagdan, izrazivši zahvalnost svima koji su doprinijeli svojim prilozima i darovanom vremenu kako bi blagdan prošao na svečan i dostojanstven način. Posebno je zahvalio dubrovačkom biskupu darovavši mu brončanu medalju s likom sv. Leopolda. Župnik je također podsjetio na nekoliko važnih obljetnica koje se obilježavaju ove godine: 160 godina od rođenja sv. Leopolda, 50 godina od njegove beatifikacije i 10 godina otkako su relikvije sv. Leopolda i sv. Pija iz Pietrelcine bile izložene na štovanje vjernicima u Bazilici sv. Petra u Rimu u Godini milosrđa.

Uz domaće vjernike i hodočasnike iz cijele Kotorske biskupije te brojne hodočasnike iz susjedne Dubrovačke biskupije, ponajviše iz župe sv. Nikole iz Cavtata, na misi je suslavilo nekoliko kotorskih svećenika te župnik iz Cavtata don Mato Karamatić.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor sv. Jeronima pod ravnanjem s. Antonije Vugdelije. Nakon mise uslijedila je procesija u kojoj su nošene relikvije sv. Leopolda. Svečanost se nastavila zajedničkim druženjem u župnom dvorištu.

Misu u jutarnjim satima predslavio je župnik Jozić koji je u homiliji rekao da su sveci „Božji miljenici, uzori, primjeri, moćni zagovornici i dragi zaštitnici na putu prema svetom življenju na koji nas poziva sam Krist“. „Danas slavimo sv. Leopolda Bogdana Mandića koji je znao staviti Božju volju ispred svojih ljudskih želja i planova, koliko god njegove želje, sveca koji je unatoč svim nevoljama i teškoćama koje su ga u životu pratile, pristao biti oruđe Božje ljubavi, milosrđa i praštanja“, rekao je don Siniša te zaključio: „Ovaj skromni kapucin je bio svetac ispovjednih vrlina: pažljiva slušanja, istinoljubiva razgovaranja, priznanja grešnosti i sposobnosti kajanja, svjedok Božjega milosrđa i neizmjernoga povjerenja u čovjeka“.

Iduću misu predslavio je kancelar Kotorske biskupije i župnik Župe Pomoćnice kršćana na Mulu fra Dragan Ružić. Na temelju evanđeoskog odlomka o Dobrom Pastiru, fra Dragan se u propovijedi osvrnuo na sv. Leopolda kao „dobroga pastira čija je životna odlika bila svetački život koji nas zapravo potiče da prepoznajemo poticaje za naše koračanje prema svetosti“.

Vjernike je pozvao na nasljedovanje tog svetog redovnika. „Koliko se puta i mi teško mirimo sa stvarnošću vlastitoga života. Htjeli bismo biti negdje drugdje, raditi nešto drugo, imati drugačije mogućnosti. A evanđelje nas poziva da prepoznamo upravo ondje gdje jesmo, ondje nas Bog čeka. Ne u nekom dalekom idealu, nego u konkretnosti sadašnjega trenutka“, poručio je fra Dragan.

Župljani i štovatelji sv. Leopolda za blagdan su se pripremali trodnevnicom u čast svecu, a uoči blagdana uz molitvu trodnevnice i pobožnosti sv. Leopoldu, vjernici su molili i svečanu Večernju.