Nadbiskup je misu predvodio u koncelebraciji s domaćim župnikom Stjepanom Zebom, kancelarom i tajnikom Gospićko-senjske biskupije Mišelom Grgurićem te svećenicima Petrom Belanićem, Josipom Tomićem, Božom Cindorijem i đakonom Ivanom Devčićem, nadbiskupovim nećakom, obojica odrasli pod okriljem Gospe od Krasna. Pjevanje je predvodio Ivan Prpić Špika.

Nadbiskup je u propovijedi istaknuo: „Danas slavimo blagdan rođenja Blažene Djevice Marije koji nas vraća na same početke ljudskog roda i doziva nam u svijest čovjekov prvi grijeh koji je učinila Eva kad je poslušala obećanje đavla da će, bude li jela plod sa stabla usred vrta, ona i njezin muž postati kao bogovi. Eva je prekršila Božju zapovijed te je zabranjeni plod dala i Adamu. Tako su oni i njihovo potomstvo tim grijehom postali robovi grijeha i smrti.

Taj Adamov i Evin kobni pad posljedica je njihove želje da budu gospodari, a ne samo upravitelji svijeta što ga je Bog stvorio i njima povjerio da se o njemu brinu. Štoviše, prvi ljudi neposluhom svome Stvoritelju, željeli su da oni, a ne On, odlučuju što je za njih dobro, a što zlo. Drugim riječima, zavedeni Sotonom, pokušali su zbaciti Boga s njegova prijestolja da bi oni s njega vladali. To što se dogodilo na počecima ljudske povijesti, prisutno je i danas. I danas mnogi, uporno kršeći Božje zapovijedi, ne priznaju Boga za svoga Stvoritelja i Gospodara, nego sebe proglašavaju bogovima te odlučuju što je dobro, a što zlo…

Bog ipak, ne želi ljude i svijet prepustiti propasti nego nakon prvog grijeha naših praroditelja, zmiji, tj. đavlu, govori: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satirati a ti ćeš mu vrebati petu.” (Post 3, 15). Time je najavio Spasitelja. Znamo, da je Spasitelj sâm Sin Božji, rođen od Djevice Marije. On nas je na drvetu križa izbavio od posljedica ploda što ga je Eva, kršeći Božju zapovijed, s drveta ubrala.

Tako je drvo povezano i sa smrću i s novim životom Evina potomstva. Marija je, zbog uloge koju joj je Bog namijenio, izuzeta od grijeha prvih ljudi koji se na sve Adamove i Evine potomke prenosi, s naraštaja na naraštaj. Drugim riječima, ona je začeta bez istočnog grijeha, što posebno slavimo na svetkovinu Bezgrešnog začeća, 8. prosinca, dakle devet mjeseci prije blagdana njezina rođenja. U svom nagovoru prigodom svetkovine Bezgrešnog začeća sv. papa Pavao VI. godine 2009. rekao je da je to jedan od najljepših blagdana Blažene Djevice Marije te se istovremeno zapitao, što naziv „bezgrešna” znači. U odgovoru na to pitanje osvrće se na citirane riječi iz Knjige Postanka gdje Bog govori đavlu pretvorenom u zmiju: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu petu vrebati” (Post 3,15).

Komentirajući to Božje obećanje, papa emeritus Benedikt XVI. kazao je: „Navještaj je to osvete. Čini se kao da Sotona na počecima stvaranja ima više uspjeha, ali doći će Sin jedne žene koji će mu glavu satirati. Tako će po ženinu rodu, sâm Bog pobijediti. Ta žena je Djevica Marija, od koje je rođen Isus Krist koji je svojom žrtvom porazio jednom zauvijek starog napasnika… U tom smislu Marija je nova Eva kojoj je vrhovni zakon ono što Bog od nje očekuje i traži. Njegova volja je njezina volja. Zato anđela koji joj je donio Božju poruku da je izabrana za Majku njegova jedinorođenog Sina, pita: „Kako će to biti?“ A kad čuje odgovor, bez ikakva oklijevanja odgovara: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj.” U tom smislu s njom se pojavljuje novi naraštaj, novi Bogu posve odani ljudi stoga, je Marija majka novog naraštaja koji, slijedeći njezina Sina vrše volju Očevu i postaju Božji suradnici u izgradnji novog svijeta. U tom smislu u Mariji s pravom gledamo: ‘Mundi melioris origo’ (Začetak boljega svijeta).“

Na kraju nadbiskup je sve pozvao da poput Marije prihvaćaju i vrše volju Božju i ostanu uvijek na njezinoj strani. Da bi se danas Mariji posvetili te s njom i s njezinim božanskim Sinom gradili bolji svijet, izmolio je: ‘Molitvu Velikog zavjeta’, što ju je na velikom skupu u Solinu 12. lipnja 1976. izrekao kardinal Franjo Kuharić.