Ove godine u prvi razred te katoličke osnovne škole upisano je 20 djece, a pohađa je još 13 drugaša. Oni su prošle godine bili prva generacija upisanih u tu školu koja djeluje u zgradi Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević u Zadru.

„S radošću možemo reći da smo ove godine napravili pomak jer su roditelji primijetili da je to novitet u gradu Zadru. Shvatili su i da katolička škola nije škola u kojoj se samo moli i gdje su djeca pobožna, nego je naglasak na kvalitetnom, cjelovitom odgoju koji je vrlo bitan roditeljima. Očekivali smo veliko zanimanje ove godine jer su roditelji prepoznali školu“, rekao je ravnatelj don Roland Jelić, istaknuvši kako se cijeli kolektiv trudio pokazati da katolička škola predstavlja novost i da roditeljima mogu pomoći, „ne preuzeti njihovu ulogu odgoja, nego pomoći roditeljima u njihovu odgoju djece. Uspjeli smo u tome“, poručio je ravnatelj Jelić.

Roditeljima koji su djecu prvaše doveli prvog dana i uveli u učionicu, don Roland zahvalio je na povjerenju koje su iskazali odlukom da ih upišu u katoličku školu. „Mi nismo čarobnjaci. Mi ne činimo čuda. Ali obećavamo da ćemo se truditi svim srcem i svime s čime raspolažemo da vašu djecu zajedno s vama dovedemo na pravi, istinski put koji vi od nas očekujete. Znamo da će biti teškoća, padova ali i radosnih trenutka i uspona. Vjerujem da zajedno možemo od vaše djece učiniti dobre, poštene ljude, kršćane i vjernike“, rekao je don Roland roditeljima te zahvalio i nadbiskupu Puljiću na podršci radu škole čiji je osnivač.

„Škola je najviše samu sebe reklamirala, odnosno roditelji učenika. Roditelji su ključni. Roditelji dovode djecu, roditelji čuju od drugih i upisuju djecu u našu školu. Roditelji su najbolja reklama jer oni vide kako i što radimo. Da roditelji nisu primijetili da su njihova djeca dobila ono što trebaju u ovakvoj školi, ove godine bi ih ispisali i ne bi bio toliki odaziv djece za pohađanje druge generacije“, naglasio je don Roland, rekavši da je najveći broj djece upisan tako: roditelji su čuli samo najpozitivnije o katoličkoj školi od roditelja čija djeca već pohađaju tu školu.

„Imamo već učenika čija braća ili sestre pohađaju 2. razred, roditelji su upisali svoje drugo ili treće dijete u našu školu. Bilo je jako mnogo pitanja što je s 3. razredom i s 4. razredom, roditelji su govorili ‘Ajmo i to napraviti, potrebno nam je’. Roditeljima je potrebna pomoć u odgoju djece. Ali želimo odgajati djecu od početka u našoj školi, da se zaista osjećaju kao u svojoj kući. To je puno lakše, nego da okupimo djecu sa svih strana iz raznih škola pa nastavljamo što je drugdje započeto“, rekao je don Roland.

Katolička škola otvorena je svim ljudima dobre volje „da zajedno možemo graditi drugačiji i ljepši svijet“. Produženi boravak odvija se nakon nastave od 11.30 ili od 12.30 sati do 17 sati. Škola počinje u 8 sati ali roditelji mogu dovesti djecu već u 7 sati. Na taj način žele roditeljima olakšati da mogu prilagoditi svoje poslovne obveze. Da dijete mogu ostaviti na sigurnom, ne mora biti na kiši. Učiteljice su u školi već u 6.30 sati pa su djeca već od tog vremena zbrinuta.

Tamara Buterin, učiteljica 1. razreda, učenicima i roditeljima poželjela je puno radosti. „Brige ćemo dijeliti zajedno pa će biti lakše. Ja ću se oslanjati na vas, vi ćete se oslanjati na mene i tako ćemo zajedno od djece učiniti dobre ljude. Od sebe ću dati sve da u tome i uspijemo. Nemojte se bojati, uz Božju pomoć i u zajedništvu sve je puno ljepše i lakše“, ohrabrila je Buterin školarce i roditelje.

Nove školske kolege uime drugaša pozdravio je Šimun poželjevši: „Neka nam svima Isus pomogne na novom putu ljubavi, sloge i znanja. Dobro nam došli!“

Ivana Jerković, majka prvašića Roka, izrazila je veliko zadovoljstvo radom katoličke škole. Katolički odgoj im je važan. „Sin je išao u katolički vrtić Golubica pa je prirodan slijed upis u katoličku školu. Htjeli smo manju zajednicu, da dijete bude u domaćoj atmosferi, da možemo više surađivati s učiteljima, s ravnateljem koji je jako susretljiv. I produženi boravak nam igra veliku ulogu. Muž i ja dosta radimo. Ne treba nam samo tko bi čuvao dijete, nego nam treba netko tko bi ga pomogao i odgojiti u ovo vrijeme. Koliko god se mi trudimo, dosta smo odsutni. Kad uzmemo u obzir trening i druge obveze, s djetetom provedemo par sati dnevno. Pa da se u tom vremenu možemo opustiti s njim i razgovarati, da nas uputi u svoju svakodnevicu, a da potrebno obavi u školi. Mlađi sin nam ide u katolički vrtić i nadamo se da će i on ići u ovu školu“, rekla je Jerković, istaknuvši da se sinu jako sviđa katolička škola. „Uzbuđen je što će upoznati nove prijatelje. Njemu je to nova avantura. Odmah prvi dan mi je rekao: ‘Mama, idi ti bez brige, ovo se čini lakše od vrtića’“, rekla je Jerković.

Nadbiskup Puljić poželio je da Bog svima pritekne u pomoć. „Ne možemo bez Božje pomoći. Potreban nam je njegov blagoslov i njegova riječ. Svi se osjećajte kod kuće, kao braća i sestre u jednoj obitelji, u jednom zadatku da nešto naučimo i budemo dobri“, ohrabrio je mons. Puljić učenike. Poželio je da u toj ustanovi za predavanje ljudskog znanja učitelji i učenici tragaju za istinom i u Bogu nađu izvor istine. „Bog, gospodar svih znanosti, neka učvrsti blagoslov. Jedini učitelj Krist neka nas nauči riječi vječnog života. Duh Sveti utješitelj neka nas uvede u svu istinu“, zamolio je nadbiskup Puljić.

U školi Ivo Mašina deset je zaposlenih: dvije učiteljice u prvom razredu, dvije učiteljice u drugom razredu, učiteljice engleskog jezika i vjeronauka, administrativna služba i spremačica.