Draga braćo i sestre, dobar dan!

Sinoć sam se vratio s apostolskog putovanja u Mozambik, Madagaskar i Mauricijus. Zahvaljujem Bogu koji mi je omogućio ovo putovanje kao hodočasnika mira i nade i još jednom upućujem izraze zahvalnosti vlastima tih država, episkopatima koji su me pozvali i primili s tolikom ljubavlju i pažnjom kao i apostolskim nuncijima koji su toliko radili na ovom putovanju.

Nada svijeta je Krist, a njegovo je evanđelje najmoćniji kvasac bratstva, slobode, pravde i mira za sve narode. Svojim posjetom, stopama svetih evangelizatora, nastojao sam donijeti ovaj kvasac, kvasac Isusov, stanovništvu Mozambika, Madagaskara i Mauricijusa.

U Mozambik sam pošao širiti sjeme nade, mira i pomirenja u zemlji koja je toliko trpjela u nedavnoj prošlosti zbog dugotrajnog oružanog sukoba i koju su prošlog proljeća pogodila dva ciklona koja su nanijela vrlo ozbiljnu štetu. Crkva i dalje prati mirovni proces u kojem je također 1. kolovoza učinjen korak naprijed s novim sporazumom među stranama. I ovdje bih se želio zaustaviti kako bih se zahvalio zajednici Svetoga Egidija koja je veoma mnogo truda uložila u ovaj mirovni proces.

U tome smislu ohrabrio sam vlasti te države, potičući ih da rade zajedno za opće dobro. Potaknuo sam okupljene mlade, pripadnike različitih vjeroispovijesti, da grade zemlju, prevladavajući rezignaciju i tjeskobu, šireći prijateljstvo u društvu i njegujući tradiciju svojih pređa. Biskupima, svećenicima i posvećenim osobama, s kojima sam se susreo u katedrali u Maputu, posvećenoj Bezgrešnoj Djevici, predložio sam put Nazareta, put velikodušnoga „da“ Bogu u zahvalnome sjećanju na njegov poziv i vlastite korijene. Snažan znak ove evanđeoske prisutnosti jest bolnica u Zimpetu, na periferiji glavnoga grada, sagrađena predanim zalaganjem Zajednice Svetoga Egidija. U ovoj sam bolnici vidio da su najvažniji bolesnici i svi rade za bolesne. K tome, nisu svi iste vjerske pripadnosti. Ravnatelj te bolnice je žena, znanstvenica, dobra žena, koja se bavi proučavanjem AIDS-a. Ona je muslimanka, ali ona je ravnateljica, a bolnicu je izgradila Zajednica Svetoga Egidija. Ali svi, svi zajedno za narod, ujedinjeni, poput braće. Vrhunac mojega posjeta Mozambiku bila je misa, slavljena na stadionu po kiši, ali svi smo bili sretni. Pjesme, vjerski plesovi… tolika sreća. Nije važno što je padala kiša. I tu je odjeknuo poziv Gospodina Isusa: „Ljubite svoje neprijatelje“ (Lk 6, 27), sjeme istinske revolucije, revolucije ljubavi, koja gasi nasilje i rađa bratstvo.

Iz Maputa sam otputovao u Antananarivo, glavni grad Madagaskara. Zemlja je to bogata prirodnim ljepotama i resursima, ali obilježena velikim siromaštvom. Izrazio sam nadu da će, nadahnut svojim tradicionalnim duhom solidarnosti, madagaskarski narod uspjeti prevladati nedaće i izgraditi budućnost razvoja združujući poštivanje okoliša i socijalnu pravednost. Kao proročki znak u tome pravcu posjetio sam „Grad prijateljstva“ – Akamasoa koji je osnovao misionar lazarist, otac Pedro Opeka: ondje se nastoji združiti posao, dostojanstvo, brigu za najsiromašnije, obrazovanje za djecu. Sve nadahnuto evanđeljem. U Akamasoi, blizu kamenoloma granita, uzdigao sam Bogu Molitvu za radnike.

Zatim sam u samostanu sestara karmelićanki imao susret s kontemplativnim redovnicama iz različitih redovničkih zajednica: doista, bez vjere i molitve nije moguće graditi grad dostojan čovjeka. S biskupima te zemlje obnovili smo svoju obvezu da budemo „sijači mira i nade“ posvećujući brigu Božjem narodu, posebno siromašnima, i našim prezbiterima. Zajedno smo odali počast blaženoj Victoiri Rasoamanarivo, prvoj Madagaskarki uzdignutoj na čast oltara. S mnogobrojnim mladima – mnoštvo mladih na tome bdjenju, baš ih je bilo mnogo –, doživio sam bdjenje bogato svjedočanstvima, pjesmama i plesovima.

U Antananarivu je nedjeljna euharistija slavljena na velikom „Biskupijskom polju“: veliko se mnoštvo okupilo oko Gospodina Isusa. I konačno, u Institutu Saint-Michel, sreo sam svećenike, posvećene žene i sjemeništarce i bogoslove iz Madagaskara. Bio je to susret u znaku uzdizanja hvale Bogu.

Ponedjeljak je bio posvećen posjetu Republici Mauricijus, poznatoj turističkoj destinaciji, ali koju sam odabrao kao mjesto integracije različitih etničkih skupina i kultura. Naime, tijekom posljednja dva stoljeća na taj su arhipelag pristigli pripadnici različitih naroda, osobito iz Indije, a nakon neovisnosti doživio je snažan ekonomski i društveni razvoj. Ondje postoji snažan međureligijski dijalog, ali i prijateljstvo među poglavarima različitih vjeroispovijesti. To je nešto što bi se nama moglo činiti čudnim, ali oni tako doživljavaju prijateljstvo koje je prirodno. Kad sam ušao u biskupski dvor dočekao me ondje prekrasan buket cvijeća, bio je prelijep: poslao ga je veliki imam u znak bratstva.

Sveta misa na Mauricijusu slavljena je kod Spomenika Marije Kraljice mira u spomen na blaženog Jacques-Désiréa Lavala, prozvanog „apostolom mauricijskog jedinstva“. Evanđelje blaženstava, osobna iskaznica Kristovih učenika, u tome je kontekstu lijek protiv sebičnog i diskriminatornog blagostanja. Evanđelje i blaženstvo su lijek za to sebično i diskriminirajuće blagostanje i ujedno kvasac istinske sreće prožete milosrđem, pravdom i mirom. Bio sam zadivljen onim što biskupi poduzimaju na evangelizaciji siromašnih. Kasnije, u susretu s vlastima Mauricijusa, izrazio sam zahvalnost za predani rad na usklađivanju razlika u zajedničkom projektu i uputio sam ohrabrenje da se nastavi sposobnost prihvaćanja te da se poduzmu daljnji napori oko očuvanja i unaprjeđivanja demokratskog života.

Stigao sam tako jučer navečer u Vatikan. Prije početka nekog putovanja i na povratku uvijek odem kod Majke Božje, kod Salus Populi Romani, da me ona prati na putovanju, kao Majka, da mi kaže što moram činiti, da čuva moje riječi, moje geste. S Majkom Božjom sigurno kročim putem.

Draga braćo i sestre, zahvaljujmo Bogu i zamolimo ga da sjeme bačeno na ovome apostolskom putovanju urodi obilnim plodovima za narode Mozambika, Madagaskara i Mauricijusa. Hvala vam!

Na kraju pozdrava talijanskim hodočasnicima

Sutra slavimo spomen Presvetog imena Marijina. Pozivam sve da uzdignu svoj pogled Majci Božjoj i dopuste da ona u njima probudi kršćanske osjećaje, kako bi živjeli i sve više i više nasljedovali njezina Sina Isusa. Hvala!