Karol Wojtyla postao je krakovski biskup 1958. godine, pet godina kasnije papa Pavao VI. imenovao ga je nadbiskupom, a kardinalski šešir dobiva 1967. godine kao najmlađi u kardinalskom zboru. Postavši papa Ivan Pavao II. god. 1978. bio je prvi rimski biskup nakon 456 godina koji nije bio Talijan. I odmah je u startu svojom neposrednošću osvojio sve. Svoju prvu inauguracijsku misu, 22. listopada 1978., na Trgu svetoga Petra započeo je riječima: “Ne bojte se! Štoviše, širom otvorite vrata Kristu. Otvorite Njegovoj spasiteljskoj vlasti granice država, gospodarske i političke sustave, široka područja kulture, uljudbe, razvitka. Ne bojte se! Krist zna što je u čovjeku. Samo On to zna!” Sve ostalo je povijest.

Skulptura sv. Ivana Pavla II.

Dio te povijesti nalazi se u modernom svetištu sv. Ivana Pavla II. u Krakovu, koje se još naziva “Ne bojte se!”. Tamo je započeo peti dan hodočašća Splitsko-makarske nadbiskupije, 11. listopada, misnim slavljem kojeg je u zajedništvu s braćom svećenicima predvodio nadbiskup Marin Barišić. Propovijed u kojem je progovorio o povezanosti Marije, sv. Ivana Pavla II. i svetišta koja se na ovom hodočašću obilaze održao je mons. Pavao Banić. Prigodom ovog hodočašća Splitsko-makarska nadbiskupija darovala je Svetištu misal.

Glavna crkva i muzej Ivana Pavla II., prostiru se na više od 13 tisuća četvornih metara. Unutrašnjošću osmerokutne glavne crkve dominira beton, a mozaike glavnog oltara i na bočnim zidovima izradio je slovenski umjetnik isusovac Marko Ivan Rupnik. Ta u svijetu najveća građevina posvećena bivšem poglavaru Katoličke Crkve, jedna je od najvažnijih novih crkvenih građevina u Poljskoj tijekom proteklih desetljeća i polako postaje jedno od najvažnijih hodočasničkih mjesta. U donjem dijelu crkve, velikoj kapeli, čuvaju se relikvije krvi Ivana Pavla II. U jednoj od susjednih manjih kapela posvećenoj Gospi zaštitnici Poljske, brojne su uspomene na poljskog papu: biskupski štap, krunice, medaljice i drugi pobožni predmeti koje je koristio za života. Tu je i njegov bijeli kaput i karakteristične crvenkaste cipele koje je redovito nosio. Na poseban način ističe se nadgrobna ploča ispod koje je bio pokopan nekoliko dana nakon što je preminuo u Apostolskoj palači u Vatikanu, u subotu 2. travnja 2005. Dok mu tijelo nakon beatifikacije nije preneseno u baziliku svetog Petra, Ivan Pavao II. počivao je u kripti bazilike, podno reljefa Bogorodice koja je rad poznatoga hrvatskog kipara Ivana Duknovića, rodom iz Trogira, iz 15. stoljeća.

Inicijativu za izgradnju centra 2006. pokrenuo je krakovski kardinal Stanislaw Dziwisz, bivši osobni tajnik pape Ivana Pavla II. Temeljni kamen posvetio je papa Benedikt XVI. tijekom pohoda Poljskoj godine 2006., no stvarna izgradnja kompleksa počela te tek 2008. godine. Donja crkva, Institut koji nosi Papino ime te volonterski centar otvoreni su već 2011. godine. Još uvijek traje izgradnja konferencijskog centra, hodočasničke kuće i hotela.

Nakon posjeta ovom velebnom svetištu, uslijedio je razgled Krakova, glavnog grada Malopoljske i nekadašnjeg glavnog grada Poljske. Grad leži na obalama rijeke Visle, a povijesna gradska jezgra (Krakovsko staro mjesto) uvrštena je od 1978. u popis UNESCO-a mjesta svjetske baštine u Europi kao prvo mjesto uopće u svijetu koje je uvršteno na tu listu. Na prostoru današnjeg Krakova su živjeli Bijeli Hrvati, preci današnjih Hrvata. Između ostaloga, hodočasnici su vidjeli, Stari Grad i najveći srednjovjekovni trg u Europi, obrambene zidine, sveučilišni kompleks te brojne crkve među kojima i sv. Florijana – prva župa Karola Wojtyle i katedralu sv. Stanislava i Vaclava koja je krunsko i jedno od poljskih nacionalnih svetišta. Stara je gotovo 1000 godina. Papa Ivan Pavao II. u njoj je služio svoju prvu svetu misu, a kasnije je kao papa razmišljao da ga tamo sahrane. U katedrali se nalazi oltar domovine i relikvije sv. Stanislava, krakovskog biskupa i mučenika te zaštitnika Poljske koji je oštro kritizirao nasilje i nemoralni život poljskog kralja Boleslava II. koji ga je ubio svojom rukom tijekom mise. Postao je simbolom poljskog domoljublja. Kraljevska katedrala nalazi se na Wawelu, utvrđenom vapnenačkom brdu u centru grada na kojem se nalazi i Kraljevski dvorac s oružarnicom. U toj katedrali nalaze se i grobovi drevnih kraljeva. A tu su se odvijala i krunjenja poljskih kraljeva.

U popodnevnim satima organiziran je posjet obližnjem rudniku soli Wieliczka s preko 300 kilometara rudarskih puteva, dubine od čak devet etaža i s preko 700 godina povijesti. Taj kompleks također je upisan na popis UNESCO-a mjesta svjetske baštine u Europi, a godišnje ga posjeti 400 tisuća posjetitelja. Dio rudnika otvorenog za turistički obilazak skriva najljepše i najznamenitije dijelove i drevne skulpture od soli. Ovo zdanje ljudskih ruku svjedoči o pobožnosti ovdašnjih ljudi koji su čak u rudniku od soli napravili kapele, oltare i kipove. Posebno je hodočasnike privukla kapela sv. Kinge. To je najveća podzemna crkva na svijetu, smještena na dubini od 110 metara. Prema poljskoj legendi, za otkriće rudnika zaslužna je upravo kraljica Kinga, kći hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. i žena poljskog kralja Boleslawa Skromnog. Kraljica je svoj zaručnički prsten bacila u mađarski rudnik soli, nakon čega ga je rudar pronašao u Wieliczki.