Pokopan fra Filip Zubak
Pokop fra Filipa Zubaka
Plehan (IKA )
Na mjesnom groblju u rodnoj župi sv. Marka evanđeliste na Plehanu u Bosanskoj Posavini u ponedjeljak 30. srpnja pokopan je svećenik franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Filip Zubak.
Plehan, (IKA) – Na mjesnom groblju u rodnoj župi sv. Marka evanđeliste na Plehanu u Bosanskoj Posavini u ponedjeljak 30. srpnja pokopan je svećenik franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Filip Zubak. Misu zadušnicu u novoj župnoj crkvi predvodio je banjolučki pomoćni biskup fra Marko Semren, a sprovodne obrede provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić. Uz domaćega gvardijana fra Antu Tomasa, provincijala Marinčića i vlč. Darka Tomaševića, izaslanika vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića, koncelebriralo je još stotinu svećenika. U prepunoj crkvi bile su i brojne redovnice. Fra Filip umro je u petak 27. srpnja u 81. godini života, 55. godini redovništva te 53. godini svećeništva.
Ocrtavajući život i djelo pok. fra Filipa, provincijal Marinčić u homiliji je istaknuo neke njegove vrline: dosljednost, ustrajnost, dobrohotnost, odgovornost i ljubav s kojom je obavljao svoju svećeničku i profesorsku službu, napose njegovu osjetljivost za malene, siromašne kojima je pomagao.
„I sam odrastao u neimaštini, imao je osjećaj za ljudsku patnju i solidarnost. Uvijek je imao vremena za svakoga, od svojih učenika, do prosjaka koji mu je došao do vrata. Znao je dopustiti da ga dotakne nevolja, patnja drugoga te tako konkretno navijesti Božju ljubav prema čovjeku. Posvuda je radio nesebično, skrovito i nenametljivo, te na franjevački način obnašao svoju svećeničku i profesorsku službu darivajući sebe Bogu i ljudima, slijedeći u tome Krista i sv. Franju. Kao pravi profesor i odgojitelj, duhovni otac stalno je pratio napredovanje svojih učenika i podržavao ih u tome, i tijekom školovanja i poslije, radovao se njihovim uspjesima, savjetovao, ohrabrivao, svojim primjerom svjedočio kako da žive…”, rekao je među ostalim provincijal.
Kratki životopis pokojnika iznio je gvardijan Tomas. Fra Filip je rođen 23.prosinca 1937. godine u Bunaru, župa Plehan, od oca Ivana i majke Luce r. Sliško. Gimnaziju je završio u Derventi, a po završetku Franjevačke klasične gimnazije u Visokom 1952. započinje novicijat u Kraljevoj Sutjesci, gdje je 1958. primio prve zavjete. Svečane zavjete primio je u Sarajevu 1963. Za svećenika ga je 1965. zaredio nadbiskup Marko Alaupović. Nakon ređenja studirao je matematiku i fiziku u Beogradu i Sarajevu, te po završetku predavao u Franjevačkoj klasičnog gimnaziji u Visokom. U nekoliko je navrata bio i drugi i treći prefekt sjemeništarcima, a u vrijeme praznika i blagdana pomagao je franjevcima po župama diljem Bosne Srebrene. Od 2002. godine, nakon odlaska u mirovinu iz gimnazije, službovao je kao župni vikar i ispovjednik na Plehanu, gdje je preminuo. Bio je krhka zdravlja, ali uvijek pravi borac.
Uime učenika i profesora franjevačke klasične gimnazije u Visokom od fra Filipa se oprostio fra Ivan Nujić prof. i tajnik Franjevačke klasične gimnazije u Visokom. Govoreći o njegovoj 30-togodišnjoj službi u toj ustanovi kao njegov učenik, fra Ivan je istaknuo fra Filipovu jednostavnost, solidarnost, kojima je osvajao srca, ne samo svojih učenika, nego i mnogih građana Visokog i okolice. Fra Filip se iskreno radovao uspjehu svojih učenika, kao i svih drugih koji su ga molili za pomoć, a posebno mu je bilo drago poučavati siromašne studente i radnike kojima bi polaganje ispita iz matematike donijelo bolje radno mjesto, a time i povišicu plaće odnosno bolji životni standard za cijelu obitelj, rekao je fra Ivan.
„Za vrijeme posljednjega rata u BiH, dok su naša Gimnazija i Sjemenište bili u izbjeglištvu u Baškoj Vodi, fra Filip je zajedno s fra Pavom Vujicom ostao u Visokom čuvati samostan. Za to im naša zajednica duguje osobitu zahvalnost. U tim teškim godinama fra Filip je ne samo sačuvao samostanski inventar nego je šakom i kapom dijelio hranu i drugu humanitarnu pomoć, i to ne samo katolicima nego i svim drugim građanima Visokog i okolice. Tih je godina fra Filip postao zaštitnim znakom našega samostana – živi znak i jamstvo opstanka i ostanka male katoličke zajednice u Visokom i Zimči, dajući svjedočanstvo suživota u različitosti, gradeći mostove prijateljstva sa svima. Svojom franjevačkom skromnošću, jednostavnošću i bliskošću sa svima bez razlike fra Filip je, možda posve neprimjetno, ali utoliko stvarno, uspostavio vrlo visoke i čvrste standarde kulture suživota u Visokom i okolici. U tom smislu, mi franjevci, a napose mlađi, imamo obavezu taj model kulture suživota ponosno čuvati i drugdje presađivati”, rekao je o fra Filipu fra Ivan te mu zahvalio za svu dobrotu i ljubav kojom je obogatio njihovu Gimnaziju i Sjemenište.
Sažalnicu kardinala Puljića pročitao je vlč. Tomašević.