U ispitu savjesti don Danko je rekao kako živimo u društvu koje stari. Osvrćući se na evanđelje dana (Mt 15, 29-37), naglasio je da u njemu možemo prepoznati mnoštvo starijih ljudi kojima Matejev Isus kao Emanuel (Bog s nama) pruža sućut, iscjeljuje ih, hrani i podučava. „Činjenica da oni slave Boga Izraelova bez obzira na hendikepe starosti govori o stvarnosti čovjeka kao onog tko ima kapacitet za primiti Boga“, nastavio je. Prisjećajući se sv. Ivana Damaščanina, borca protiv ikonoklasta i pisca (u poznim godinama) „Vrele Mudrosti“, zapitao se ne vršimo li i mi odbacivanjem tuđe starosti svojevrstan ikonoklazam. Zaključujući, rekao je kako je svaki svećenik star-ješina (prezbiter) te je zbog toga pozvan po uzoru na Krista imati sućuti, sjesti sa starima, slušati, naučavati, pomazivati ih i hraniti.

Euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić u suslavlju s generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem, pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem te s ostalim okupljenim svećenicima. Liturgijsko pjevanje pripremio je i animirao maestro don Šime Marović.

„Živimo u svijetu brzih i površnih informacija. No, osim površnosti u svima nama postoji želja da se zaustavimo i da vidimo dublje i osobnije, ljepotu osoba i poruka. Za razumijevanje te dublje dimenzije potrebna nam je ljudska riječ koja nas povezuje i stvara međusobnu komunikaciju. Međutim, ona nije dostatna. Mi svećenici trebamo njegovati poseban odnos s Božjom riječi koja je ljekovita i koja nas svake godine želi susresti na početku naše adventske priprave“, rekao je Nadbiskup u uvodnom dijelu prigodne homilije.

Govoreći o liturgijskim čitanjima, istaknuo je kako Isus izlazi na goru i naviješta mnoštvu svoju riječ koja je životvorna i ozdravljujuća za one koji su opterećeni s nevoljama.

U evanđelju smo čuli kako Gospodin davaše svojima, a oni mnoštvu. I nas je osposobio svojim darom kako bi u Njegovo ime mogli naviještati tu životvornu riječ. Advent nas potiče na obnovu u navještaju koji može biti autentičan samo ako umremo sebičnosti, egoizmu, lijenosti i svojim manama, postajući tako dinamizam Njegova uskrsnuća“, ustvrdio je mons. Barišić, dodavši kako se svećenici penju na goru (ambon) svake nedjelje.

Pojasnio je i kako riječ s ambona ima lijek za brojne očeve, majke, bake i djedove, obitelji i mlade koji su pogođeni s mnogobrojnim životnim poteškoćama i patnjama.

Upozorio je kako navjestitelj Božje riječi treba najprije biti njezin slušatelj. „Bez slušanja i priprave neću poprimiti ono najvažnije – empatiju za druge. Tako naše penjanje na goru – ambon postaje indiferentno i samodostatno“, konstatirao je nadbiskup. Zaključujući, potaknuo je svećenike na oblikovanje vlastitog života po Božjoj riječi kako bi njihov navještaj župljanima postao „novost evanđelja“.

Nakon mise i kratke stanke, susret se nastavio u velikoj dvorani Svetišta. Tema radnog dijela duhovne rekolekcije bila je „Pastoral osoba starije životne dobi“.

Izlaganje pod naslovom „Potreba pastoralnog vrednovanja treće dobi. Iskustva, očekivanja i poticaji“, održala je v. med. sestra Marija Županović. U uvodnom dijelu predavanja, nazočnima je predstavila dvije definicije treće životne dobi. Po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji treća životna dob započinje sa 65 godina, dok se u američkim istraživanjima navode tri cjeline starije dobi. Prva cjelina je od 65. do 74. godine, druga od 75. do 84. godine, a posljednja iznad 85. godine.

Osvrćući se na svoje dugogodišnje iskustvo, naglasila je kako „je čovjek cilj, smisao i motiv sestrinstva“. Svećenike je upoznala i s ljudskim potrebama, objašnjavajući im najadekvatniji način rada u određenim okolnostima. Posebno se osvrnula na disanje, unos hrane i tekućine, eliminaciju otpadnih tvari, kretanje i zauzimanje odgovarajućeg položaja, odmor i spavanje, odijevanje, održavanje normalne tjelesne temperature, održavanje osobne higijene, vjerske potrebe, obavljanje svrsishodnog rada, rekreaciju te učenje i istraživanje. Iznijela je i svoje svjedočanstvo o susretima sa svećenicima, rekavši: „Medicinske sestre su već 1966. godine govorile o potrebi bolničkog kapelana, a od 1993. godine su svećenici stalni bolnički namještenici. 35 posto pacijenata u bolnice ulazi u hitnom stanju te im je zbog toga potrebna pastoralna skrb i njega. Nemjerljiv doprinos ljubavi i služenja naši svećenici su ostavili u Domovinskom ratu brinući se za ranjenike. Iskreno vam svima hvala na tome“.

Zatim je generalni vikar mons. Miroslav Vidović govorio o najavama događanja na području Nadbiskupije. Između ostalog, osvrnuo se i na treću nedjelju došašća – Nedjelju Caritasa,  raspored za sakrament potvrde, molitve za starije, zbornik radova Katehetskog ureda „Na koljenima djeda i bake“, pastirske pohode Kaštelanskom i Trogirskom dekanatu, Božićno čestitanje koje će se održati 19. prosinca u 11 sati u Nadbiskupskom ordinarijatu.

O Božićnom blagoslovu obitelji govorio je pastoralni vikar mons. Nedjeljko Ante Ančić. Podsjetio je svećenike na smjernice nadbiskupa Barišića, izdane 13. studenog 2010. godine, ustvrdivši kako je blagoslov obitelji „prilika da se kroz molitvu i susret bolje upoznaju župne obitelji“.

Na kraju susreta mons. Barišić je zahvalio Mariji Županović na poticajnom izlaganju i na životnom svjedočanstvu ljubavi za čovjeka u potrebi. Pozvao je svećenike da u adventu budu svjedoci karitasa vjere koji se pomalo zapostavlja. „Vjera je bogatstvo koje treba otkriti. Otkrivajući caritas vjere postajemo sposobni za vjerodostojni caritas iz vjere“, rekao je, napomenuvši kako advent ima dinamiku koja se posebno očituje kroz zornice, Božićnu ispovijed i blagoslov obitelji.