Duhovne vježbe za vjeroučitelje Riječke nadbiskupije

Tijekom tri dana vjeroučitelji su pod vodstvom mons. Križića, kroz razmatranja biblijskih tekstova, euharistiju, klanjanje, ispovijed, molitvu Časoslova i osobnu molitvu ponirali u duhovnu stvarnost. Vjeroučitelje je posjetio i pozdravio i riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić izrazivši želju za duhovno bogatim i uspješnim duhovnim vježbama, a pozdrave je uputila i predstojnica Katehetskog ureda Riječke nadbiskupije dr. sc. Ksenija Rukavina Kovačević. Mons. Križić je u uvodu naglasio potrebu provjeravanja svoga duha jer danas ljudi trebaju više svjedočiti nego govoriti. „U ljudima treba izazvati nostalgiju Boga jer svi ljudi imaju religiozne antene, senzore. Već i djeca dobro znaju tko je pažljiviji, bolji, tko zrači vrijednostima o kojima govori“, naglasio je voditelj.

Gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić

Važno je imati hrabrosti stati pred Boga, a upravo su duhovne vježbe vrijeme kada trebamo dopustiti da nas Bog gleda. On zna što treba s nama napraviti kako bi se oslobodili onoga što nas zarobljuje.Upoznati sebe je posebna Božja milost jer Bog ima povjerenja u osobu da se može promijeniti. Mons. Križić je kroz biblijske likove Ivana Krstitelja, Zakeja, Samarijanke i uzetog iz Bethesde pokazao što znači provjeravati svoj duh, biti pozoran na Božje znakove te se pitati što Isus traži od mene u mom životu. Ivan Krstitelj je jedan od glavnih likova došašća te je predstavljen kao Isusov autentičnni svjedok.

Sebe je umanjivao kako bi istaknuo Isusovu veličinu i važnost. On radosno svjedoči da je ništa i to je njegova veličina. „Poniznost nije poniženje nego veličina. Ivan je susreo Isusa i želi da svi drugi dožive taj susret. Ivanova poruka je: budi vjeran svom kršćanskom pozivu“, rekao je mons. Križić. Kod Zakeja se događa proces da mora birati hoće li poniziti sebe i susresti Isusa ili propustiti tu priliku i tako riskirati svoje spasenje.

„Susret s Bogom događa se u našoj kući, tj. našoj nutrini. Zato čovjek treba ući u svoju nutrinu. Soba u kući je naša nutrina gdje se susrećemo s Bogom. Tako i kuća grešnička može postati kuća Božja, hram“, naglasio je voditelj. U susretu sa Samarijankom, Isus nam pokazuje kako je ljude važno ohrabrivati kako bi postali svjesni svoje istine i na taj način krenuli na put obraćenja. “Mi imamo nadu u Boga, ali je još veća Božja nada u nas da se možemo obratiti“, istaknuo je mons. Križić. Primjer oduzetoga iz Bethesde pokazuje kako je važno bolesnikova očekivanja usmjeriti na Isusa, a na razna druga rješenja koja su često pogrešna i vode u duhovno ropstvo, poput različitih iscjelitelja i čudotvoraca. „Isus poručuje: ustani, uzmi postelju i hodaj. To znači da imamo odgovornost za svoj život, a na tom putu će nas Bog sigurno pratiti i pomagati nam. Bolest nije najveće zlo, najveće zlo je grijeh koji nas odvaja od Boga“, zaključio je mons. Križić.