Na početku mise biskup je zahvalio Bogu za dar života Šimuna i Lore, istaknuvši kako svaki novi život donosi Božju ljubav, radost i milost te otkriva njegovo djelovanje. Pozvao je na molitvu za obitelji, župnu zajednicu, mlade, roditelje, djedove i bake, starije i bolesne, kao i za sve koji su sami i nemaju nikoga tko bi im pružio blizinu i ljudsku dobrotu. Posebno je potaknuo vjernike na molitvu za papu Lava XIV. tijekom njegova apostolskog putovanja.

U homiliji je biskup istaknuo da Šimun i Lora sakramentom krštenja primaju novi život u Kristu. Govoreći o značenju krsne svijeće, koja se u slavlju sakramenta predaje roditeljima uz riječi „primite svjetlo Kristovo“, pojasnio je da ona označava Krista koji je svjetlo krštene djece. Ona su pozvana živjeti kao djeca svjetla, a roditelji i kumovi pozvani su čuvati i brinuti se da svjetlo vjere raste u životu djece.

Značenje krsne svijeće povezao je i s evanđeoskom prispodobom o deset djevica. Podsjetio je da su sve djevice uzele svjetiljke i pošle ususret zaručniku, ali su se razlikovale po tome što su mudre sa sobom ponijele ulje, a lude nisu. Kada je stigao poziv: „Evo zaručnika, iziđite mu u susret“, samo su mudre bile spremne.

Podsjećajući na Isusove riječi: „Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa“, pojasnio je da je zaručnik Krist koji čovjeku dolazi ususret u euharistijskom slavlju, po svojoj riječi, u molitvi i životnim trenucima, ali i po osobama koje čovjek susreće tijekom života.

Govoreći o ulju koje su mudre djevice ponijele sa sobom, istaknuo je da ono simbolizira vjeru koja se jača molitvom, hrani Božjom riječju i potvrđuje ljubavlju prema Bogu i bližnjemu. Dodao je da je riječ o vjeri u Krista Uskrsloga, koju nikakva tama ni teškoće, krize ni problemi ne mogu odvojiti od zajedništva s njim.

Osvrnuo se i na činjenicu da mudre djevice nisu mogle podijeliti svoje ulje s drugima. Pojasnio je na Isusovom primjeru darivanja, kako to ne znači da kršćani trebaju odbijati pomoć bližnjima, nego da nitko ne može vjerovati i ljubiti umjesto drugoga niti umjesto njega odgovoriti na Božji poziv. Svaki čovjek na taj poziv odgovara vlastitom vjerom, srcem i ljubavlju.

Propovjednik je potom govorio o odgovornosti roditelja u vjerskom odgoju djece. Naglasio je da će roditelji, zajedno s kumovima, rodbinom i župnom zajednicom, djecu odgajati, pratiti, poučavati i podupirati, ali će ona tijekom odrastanja sama učiti i opredjeljivati se za Krista i živjeti prema njegovu evanđelju.

„Vjera se ne može steći u posljednjem trenutku, nego se oblikuje svakodnevnim odlukama i načinom života“, istaknuo je te roditeljima poručio da svojim životnim primjerom djeci pokazuju ljubav koja ih vodi prema Kristovu svjetlu. Pritom je izdvojio važnost molitve, praštanja, ljubavi, govorenja istine, pomaganja bližnjima i povjerenja u Boga, čak i onda kada je to teško.

Naglasio je da za djecu neće biti važno samo ono što roditelji govore o vjeri, nego još više način na koji je žive, prenose i svjedoče. „Kao što se plamen jedne svijeće može prenijeti na drugu, tako se i vjera u obitelji prenosi svjedočanstvom i ljubavlju“, rekao je.

Biskup je zatim podsjetio okupljene na njihovo vlastito krštenje, istaknuvši da primljena Božja milost ostaje djelatna tijekom cijeloga života. Pozvao ih je da žive kao djeca svjetla i ne dopuste da se ugasi plamen vjere i ljubavi koji je Krist zapalio u njima na dan krštenja. Pritom je naglasio da je Isus svojim učenicima obećao da će uvijek biti uz njih i da je on svjetlo svijeta. „Krsna svijeća zato nije znak da će život biti bez kriza, kušnji i problema, nego podsjetnik da čovjek nije sam i da se uvijek može i treba osloniti na Krista“, istaknuo je.

Homiliju je zaključio molitvom da Kristovo svjetlo raste u životima Šimuna i Lore, njihovih roditelja, rodbine i kumova, kao i okupljenih, te da njihova vjera ostane živa, nada čvrsta, a ljubav vidljiva u svakodnevnim djelima.

Na kraju misnog slavlja biskup je čestitao obiteljima krštenika ponovivši da je dar života najveći dar te potaknuo roditelje da pomažu djeci da otkrivaju veličinu života, vjere i obitelji, izvijestila je Požeška biskupija.