U propovijedi kardinal Puljić podsjetio je da je ova duhovna obnova, koja je već postala tradicija, prigoda svakome da u vremenu došašća obnovi svoj duh. „Došašće na poseban pripravlja, kako znamo često reći, na ‘najradosniji dan’ – rođenje Isusa Krista. Treba se pripraviti kako bi mogli to doživjeti. Najljepša priprava je upravo molitva, pokora, ispovijed… a, evo, i na svoj način, snažimo svoje zajedništvo u molitvi“, riječi su kardinala Puljića koji je dodao da su duhovne obnove prigoda za obnavljanje vjere koja daje unutarnje svjetlo. Istaknuo je da ih nije pozvao kako bi im „dijelio lekcije“ ili ih kritizirao, već da svi skupa rastu u vjeri i da „na ovom prostoru, gdje živimo, budemo hrabri svjedoci vjere“.

Osvrnuvši se potom na pročitani odlomak iz Knjige o sucima koji prikazuje rođenje Samsona, kardinal Puljić uputio je na posebni Božji zahvat očitovan po rođenju djeteta kod supružnika koji nisu imali djece i koji su već izgubili svaku nadu da će dobiti potomstvo. Oslanjajući se na evanđeoski odlomak u kojem sv. Luka izvještava o anđelovu navještenju Zahariji da će mu „žena Elizabeta roditi sina“ iako je u poodmakloj dobi te da će mu „nadjenuti ime Ivan“, istaknuo je da su svi u ovim vremenima u ulozi Ivana Krstitelja te da trebaju pokazati i dokazati svoju opredijeljenost za Isusa Krista. Napomenuvši da čovjek često ne može izvršiti sve što zamisli te da mnoge zamišljene stvari jednostavno nisu dio Božjeg plana, potaknuo je sve nazočne da u svjetlu vjere razmišljaju o onom što Bog od njih traži. „Nitko od nas nije suvišan na ovom svijetu, nije slučajan. Svatko je od nas u Božjem planu samo što koji puta Božji plan i moj plan nisu usklađeni. Ali, potrebno je upravo u tom svjetlu vjere tražiti Božji plan“, kazao je kardinal Puljić i naglasio da osobito duhovne obnove predstavljaju susret s Bogom u vlastitoj savjesti i u svom srcu otkrivajući svjetlo vjere u sebi.

Kardinal Puljić potaknuo je sve nazočne da prepoznaju svoj identitet iz kojeg djeluju te da ne djeluju iz onog što posjeduju ili iz onog što troše. Podsjetio je na više puta ponavljane riječi pape Franje o praštanju prema kojima se Bog nikada ne umara u svom milosrđu. Uputio je na pravu bit Božića – činjenicu da smo voljena bića. „Ništa ljepše nema u životu kao doživjeti da si voljen. Nisam odbačen. I zapravo Božić nama daje tu svijest da smo voljena bića Boga svojega. On se rodio kao dijete zato da ga se ne bojmo. Mi se često jedni drugih bojimo, pogotovo kad ima netko moć, ili kad smo nešto skrivili. Međutim, pred Boga uvijek možemo doći onakvi kakvi jesmo i On nas voli“, rekao je kardinal Puljić, istaknuvši da čovjek, koji je voljen, ne može ostati zao, niti može u sebi okorjeti u zlu, već osjeća potrebu mijenjati se jer se „voljena bića usklađuju jedna prema drugima“.

Kardinal Puljić istaknuo je da su svi kao vjernici zapravo učenici, bez obzira na službu jer „učimo biti Božji; učimo prihvatiti Božju ljubav; učimo živjeti Božju ljubav; kako osloboditi srce od ogorčenja, od otrova, od zloće… i tada sam čovjek“. „Svi moramo svoje srce trajno obnavljati u toj Božjoj ljubavi koja nam se očitovala u božićnom djetetu. Zato i vaš dolazak danas ovdje jest poticaj svima nama da se obnovimo i da svojom vjerom ozdravljamo ovo bolesno društvo, ovo javno bolesno mnijenje… ozdravljamo zdravim moralom, čestitom ljudskošću i iskrenom revnošću“, kazao je kardinal Puljić. „Ja moram kao pastir biti otvoren prema svakom čovjeku; moram pružiti ruku svakom čovjeku. Možda se ne slažemo, ali mu ja nisam neprijatelj. Ja ne mogu u ime Boga ići, a nositi u sebi mržnju jer bih bio izdajica Božji“, kazao je kardinal Puljić koji im je još jednom uputio zahvalnost za odziv na duhovnu obnovu te izrazio nadu da će Božić ove godine donijeti više unutarnjeg svjetla koje će onda postati vani vidljivo.

Misu je glazbom animirao vlč. Marko Stanušić, profesor gregorijanskog pjevanja i crkvene glazbene kulture na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu.

Prije misnog slavlja sudionici su imali prigodu za pristup sakramentu ispovijedi.

Nakon mise božićna duhovna nastavljena je u katedrali. Generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić prikazao je apostolsko pismo pape Franje „Admirable signum“ (Očaravajuća slika) o značenju i važnosti božićnih jaslica, koji je potpisao prilikom posjeta talijanskom gradu Grecciju 1. prosinca 2019.

Govoreći o povijesti grada Greccio i kontekstu u kojemu su prvi put postavljene jaslice, mons. Ćosić podsjetio je da se sv. Franjo Asiški navratio u Greccio na povratku iz Rima gdje je 29. studenoga 1223. od pape Honorija III. dobio potvrdu svoga Pravila. „Prije toga posjetio je Svetu zemlju, posebno Betlehem, gdje se najvjerojatnije ‘rodila’ ideja o jaslicama. Moguće je, također, da su ga se duboko dojmili mozaici u rimskoj bazilici Svete Marije Velike na kojima je prikazano Isusovo rođenje tik do mjesta gdje su se, prema drevnoj predaji, čuvale daske za koje se vjerovalo da su dio jasala u koje je bio položen Isus. Uglavnom, Providnost je htjela da na tom prolasku kroz Greccio, sv. Franjo prvi put uoči sličnost između tamošnje spilje i krajolika Betlehema. Otkriće koje ga je učvrstilo u nakani da postavi jaslice, za što je već bio dobio odobrenje od gore spomenutoga Pape“, kazao je mons. Ćosić te govorio o posjetima pape Franje tom gradu. Spomenuo je da je ovaj papa prvi put posjetio Greccio 4. siječnja 2016. – i to u tajnosti, a da je svoj drugi posjet u Greccio Sveti Otac najavio u nedjelju 1. prosinca 2019., na kraju nagovora uz molitvu Anđeo Gospodnji, kada je kazao da će istoga dana poći u taj grad, gdje će potpisati pismo o značenju i vrijednosti jaslica.

Potom je mons. Ćosić prikazao spomenuto pismo s naglaskom na teme koje su značajne u sveukupnom iščitavanju vjerničkog kao i društveno-političkog djelovanja. Primijetio je da je u današnje doba veliki dio ljudi toliko zaokupljen obvezama, poslom i osobnim uspjehom, da druge ljude i stvari gleda samo u svjetlu korisnosti i učinkovitosti. „Ljudski je pogled često ‘leden’, tužan. Sve pomalo gubi svoju čar. Prolazimo jedni kraj drugih, a ne vidimo se. Svatko je ‘opsjednut’ nekim svojim interesom. A razlog je da smo izgubili osjećaj za misterij, kontemplaciju. Oči našeg srca su bolesne. Želimo li ozdraviti, moramo ponovno otkriti osjećaj čuđenja. Tek tada ćemo sve gledati novim, čistim očima, Božjim očima“, kazao je mons. Ćosić te dodao da „ako samo malo više otvorimo oči našeg srca, vidjet’ ćemo da sve oko nas: ljudi, stvari, događaji, govori nam o Bogu, koji nas sve poziva k sebi. Ali, Bogu se ne možemo približiti kao bilo kojem predmetu ili stvari. Bogu se moramo približiti onako kako je Mojsije pristupio gorućem grmu, dakle, svjesni da nas Božji plamen ljubavi može i želi zahvatiti. Zapravo, Bogu se najbolje približavamo primajući Ga u naše srce, jer, u konačnici, ne idemo mi k Njemu, nego On dolazi k nama“.

Nakon izlaganja sudionici duhovne obnove nastavili su za druženje u prostorijama Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.