U propovijedi vlč. Rajković pojasnio je zašto su se, prema opisu u Djelima apostolskim, tadašnji židovski poglavari razbjesnili na đakona Stjepana, koji je “činio velika čudesa i znamenja u narodu” te su ga osudili na smrt i kamenovali. “A Stjepan umirući, ne bjesni na svoje mučitelje i ubojice, nego moli Gospodina Isusa u kojega je povjerovao, ne da ih kazni nego da im oprosti. Tako je đakon Stjepan postao pravi i prvi svjesni svjedok vjere u utjelovljenoga Sina Božjega, našega Gospodina Isusa Krista čiji smo rođendan jučer proslavili”, rekao je vlč. Rajković te Stjepanovu smrt povezao s Isusovim riječima iz misnoga evanđeoskog odlomka, koje zvuče kao opomena: “Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima… Svi će vas zamrziti zbog imena moga”.

Teško je shvatiti kako je to moguće, nastavio je propovjednik, ali iskustvo kršćana potvrđuje da oni koji žele živjeti Božji poziv na svetost bivaju odbačeni i omraženi poradi vjere u Isusa Krista. Jedan od razloga je što “Kristov učenik, koji ozbiljno živi svoju vjeru u konkretnom svakodnevnom životu, postaje ispit savjesti svima onima koji postupaju prema svojim vlastitim zakonima, a koji su u suprotnosti s onima koje nam je Bog dao da se prema njima ravnamo”, naglasio je vlč. Rajković te posvijestio kako u tome značajnu ulogu ima i đavao koji je i naše praroditelje prevario lukavom podvalom odnosno “tvorac prijevare koju nam u lijepim bojama i u dobrom okusu skriva zlo. Tako sotona i danas osporava Božju vjerodostojnost i dobrotu. Predstavlja Boga kao sebičnjaka koji drži znanje samo za sebe, a ljude vara prijeteći im smrću ako ga ne budu slušali”, podsjetio je propovjednik te na primjeru nekoliko Božjih zapovijedi ilustrirao kako stradavaju ljudi koji nasjednu na sotonine lukavštine.

Posebno je istaknuo treću, šestu i četvrtu Božju zapovijed, posvijestivši vjernicima najprije kako sotona ‘zamagljuje’ Božje riječi: “Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji!” pa se neki pitaju “čemu ići u crkvu namisu kad ima toliko drugih zanimljivijih i ugodnijih stvari? Npr. sjediti pokraj trgovine i ispijati litre piva, psovati državu, a pogotovo Boga i Majku Božju kako ništa ne valja, kako sve propada i kako je sve skupo itd., ali za pivo, rakiju, cigarete i za sve beskorisno imaju… Drugi se pitaju zašto se odmarati nedjeljom kada se upravo toga dana mogu nadoknaditi zaostaci u poslu cijeloga prošlog tjedna? Pa to, kažu, nikome ne čini štetu! Ali zaboravljaju ili zanemaruju Božju zapovijed da svetkujemo dan Gospodnji”, naglasio je vlč. Rajković te potom istaknuo površan odnos današnjih kršćana prema šestoj zapovijedi Božjoj: “Ne sagriješi bludno!”, u čemu se očituje manjak ozbiljnosti prema bračnoj vjernosti, što dokazuju brojne rastave, pri čemu se “gluposti, rasulu i propasti daje opravdanje i vrijednost”, upozorio je propovjednik, povezujući to stanje s petom Božjom zapovijedi: “Ne ubij!” Posebno je apostrofirao fenomen abortusa – “premda će svaki liječnik reći da život počinje začećem”, kao i eutanazije – “liječnikom potpomognuto ubojstvo slabih, starih i nemoćnih – koje, hvala Bogu, kod nas još nema”, rekao je vlč. Rajković te upozorio da je to zlo (također pod utjecajem kampanje nekih ‘naprednih’ nevladinih udruga), u procesu širenja te možemo očekivati da će ubrzo i k nama doći.

Na koncu je vlč. Rajković, govoreći o četvrtoj Božjoj zapovijedi, upitao “što je s ljubavlju djece prema već nemoćnim roditeljima? Isto tako kakav je naš odnos prema pokojnima? Sjetimo li ih se kao kršćani molitvom i ponekom misom ili ih prepuštamo potpunom zaboravu? A sigurno su zaslužili da ih se sjetimo i da molimo Boga za oprost njihovih grijeha, jer dali su nam ono što je najvažnije i najdragocjenije – život”, naglasio je vlč. Rajković te posvijestio kako pojedinci i narod bez memorije, bez sjećanja na one koji su nam prethodili i od kojih smo potekli propadaju i nestaju. “Pogledajmo malo oko sebe – koliko nas ima? Zašto je važno sjećanje? Pa upravo zato da održimo duhovnu vezu s onima za koje kažemo da su nas voljeli i da smo ih voljeli i da ih još uvijek volimo i čekamo da se jednom nađemo kod Onoga koji je rekao prije uzašašća na nebo da će opet doći, ali u slavi, sa svojim anđelima, da bi zauvijek odvojio dobre od zlih, nemarnih, nepravednih, bezosjećajnih. Sjećajmo se svojih pokojnika, pričajmo svojoj djeci o njima, po primjeru Židova, koji su brojčano mali narod, ali veoma moćan u svjetskim razmjerima”, rekao je vlč. Rajković te na koncu posvijestio važnost opominjanja bližnjih u brizi za njihovo spasenje, bez obzira na možebitno negodovanje zbog toga. Propovijed je zaključio pitanjem vjerničkoga odnosa prema crkvenom nauku. “Branim li ga ili ga možda samo djelomično prihvaćam ili mu se čak i protivim? Sv. Stjepan Prvomučenik nam je primjer kako se brani Božja istina. Nije mu sigurno bilo drago da će morati tako trpjeti kao što je trpio, ali ostao je do kraja vjeran svome Gospodinu, uskrslom Spasitelju. Nije optuživao svoje mučitelje, kao ni njegov Učitelj, nego je molio za njih: ‘Gospodine Isuse, nemoj im uzeti ovo za grijeh.’ To je veličina sveca, svakog sveca mučenika, jer ni jedan od njih ne traži od Boga osvetu za svoje mučitelje nego oprost. Kao što je i Isus molio Oca nebeskog na križu: ‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!’ Zato, neka nam Bog dade snage da mu u trenucima progona i muka ostanemo vjerni poput sv. Stjepana”, molitvom je završio propovijed vlč. Rajković.

Na koncu mise, na kojoj je pjevanje vodio župni zbor zajedno s Marijom Rubčić za orguljama, župnik Kaćunko je kolegama svećenicima, posebno predvoditelju, zahvalio za sudjelovanje u slavlju, te je sve pozvao na svečanost u nedjelju 5. siječnja, kada će biti i proslava “petoga rođendana” župnoga zbora, koji je upravo za Božić 2014. godine imao “prvi javni nastup” u kompoljskoj crkvi.