Kandalora u Dolu na Braču
FOTO: Jadran Bašić // Kandalora u Dolu na Braču - procesija
Dol (IKA)
Svetkovina Prikazanja Gospodinova u Hramu, poznatija pod nazivom Kandalora, svečano je proslavljena u nedjelju 2. veljače u župi Očišćenja Blažene Djevice Marije u Dolu na Braču.
Riječ je o župnoj svetkovini koju slave stanovnici tamošnjega malobrojnoga naselja, a na slavlje su pristigli i Doljani nastanjeni u okolnim bračkim mjestima te njihova rodbina i prijatelji koji su ispunili župnu crkvu.
“Prije četrdeset dana radosno smo proslavili blagdan Gospodnjega rođenja. Danas slavimo onaj dan kad su Marija i Josip prikazali Isusa u Hramu. On je tada naizvan ispunjao Zakon, a zapravo je pošao ususret svome vjernome narodu. Potaknuti Duhom Svetim dođoše tada u Hram starac Šimun i proročica Ana, oni upoznaše Gospodina i radosno ga razglasiše. I mi, Duhom Svetim sabrani, došli smo danas u ovaj Božji dom u susret Kristu Gospodinu; naći ćemo ga i i prepoznati u Lomljenju kruha čekajući njegov slavni dolazak”, riječi su kojima je počeo molitveni program u dolskoj crkvi Očišćenja BDM, a župnik Jure Martinić u kratkom je obredu blagoslovio svijeće, nakon čega je Božji puk sudjelovao u svečanoj procesiji oko župne crkve, koja je bila predvođena barjakom Presvetoga srca Isusova.

U propovijedi razložio je okupljenima značenje blagdana za vjernički život. Ukazao je da blagdan nosi nekoliko naziva, zahvaljujući crkvenoj tradiciji. Posebno je pojasnio značenje naziva Kandalora koji, kako je rekao, dolazi od talijanske riječi za svijeću. “Kandalora je blagdan svjetla. Temelji se na riječima starca Šimuna koji je za Isusa rekao da je ‘Svjetlost na prosvjetljenje naroda’. Svijeća nam je poticaj i izazov da budemo kao svjetlo, da svijetlimo ne sebi nego drugima. Svijeća stvara svjetlo i toplinu. To je ustvari život Isusa Krista. To je ustvari način života svakoga kršćanina”, istaknuo je propovjednik.
Govoreći o važnosti svjetla u svakodnevnom životu, predvoditelj slavlja primijetio je kako se o svjetlu može govoriti u kontekstu postojanja tame. “Biti svjetlo znači da oko nas onda postoji tama. Riječ je o tami krivo postavljenih odnosa, tami u drugima, ali i tami u nama samima. Svjetlo koje držimo u ruci pokazuje nam da nema dana u životu, a koje Isus Krist kao svjetlo ne može osvijetliti. Svjetlo koje nosimo ispred nas pomaže nam da bolje vidimo druge ljude, istaknuo je župnik Martinić.
Podsjetio je da su vjernici pozvani živjeti od Božje riječi koju, kako je rekao, “slušaju iz dana u dan, iz godine u godinu”. “Uvijek možemo biti malo bolji kako bi to svjetlo, a koje nosimo u životu, bilo malo jače. Budimo više svjetlo, a manje tama ondje gdje živimo i stvaramo uvjete života. Bog ne dolazi u savršene uvjete. Bog dolazi u loše uvjete i od onoga lošega stvara dobro. Neka to svjetlo koje nosimo malo–pomalo razbija životnu tamu i hladnoću koja se nalazi u nama i oko nas, poručio je Doljanima župnik Martinić. Pred kraj crkvenoga slavlja dolski župnik čestitao je župljanima i njihovim gostima župnu svetkovinu i poželio im ugodan i radostan nastavak slavlja kod obiteljskoga stola.