Draga braćo i sestre u vjeri!

Tijekom povijesti ljudski rod doživljava razne prirodne katastrofe ili nesreće koje sam prouzrokuje. Kad se dogodi kakva tragedija ljudi se prisjećaju i drugih takvih događaja i nastoje ih uspoređivati pitajući se koja je najveća nesreća ili tragedija ljudskog roda tijekom cjelokupne povijesti. Mogli bismo ustvrditi da je najveća tragedija ljudskog roda ona koje se sjećamo, ali je i proživljavamo svake godine na Veliki petak. To je događaj kada se osuđuje i ubija najveći pravednik, Bogočovjek Isus Krist. Događaj kada mržnja želi ubiti ljubav, kada zlo želi odstraniti dobro, kada nepravda sudi pravdi. To je događaj kada Poncije Pilat sa sudačke stolice izjavljuje: „Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice” (Iv 18, 39), ali ipak pravednika osuđuje na smrt. Osuđuje ga zbog političkih razloga jer to od njega traže okolnosti koje nemaju veze s pravdom i pravednošću, ali mu osiguravaju ostanak na položaju. To je tragedija Velikog petka koja se nije dogodila samo u Jeruzalemu 33. godine nego se proteže kroz cijelu ljudsku povijest kao veliki izazov za čovjeka.
U čovjeku postoji neprestana težnja na ovaj ili onaj način odstraniti Boga iz svojeg osobnog i društvenog života. Čovjek doduše neprestano teži za dobrotom, ljubavlju, pravednošću, istinom, ali je pitanje gdje će naći uporište za te plemenite želje. Tko će mu protumačiti i tko će ga upozanti za tim težnjama koje neprestano nosi u svome srcu? Tko to može učiniti ako neprestano poput rulje Velikog petka vičemo: Raspni ga, raspni? Ili poput Pilata peremo ruke nad sudbinom pravednika i svojim ga egoizmom i svojim interesima i probicima, osobnim ili društvenim, predajemo umiranju i smrti? Sudbonosno je pitanje za čovjeka: kako preko Velikog petka doći do Uskrsa ili kako proživjeti ljudski zemaljski vremeniti život i ostvariti duboku težnju za vječnim životom? Nema druge nego poći za Onim koji je rekao: „Ja sam Put, Istina i Život. Tko ide za mnom, neće hoditi u tami nego će imati svjetlost života.” (Iv 14, 7; Iv 18,12) To znači poput Isusa prihvatiti križ svagdanjega života i ne posustati bez obzira na težinu križa jer je to jedini i pravi put. Svjesni smo da se na kraju križnog puta nazire svjetlo Uskrsa.
Već spomenuti Isusov sudac Poncije Pilat postavio je i jedno vječno pitanje: „Što je istina? (Iv 18, 38) Tko će nam odgovoriti na to pitanje? Gdje i od koga tražiti odgovor? Nije li pravi odgovor kod onoga koji je rekao: Ja sam Istina, ja sam Svjetlo. To je svjetlo Uskrsa kojem se radujemo.
Sveti Otac, čiji dolazak očekujemo, u svojoj korizmenoj poslanici nam poručuje: „Da bismo se ozbiljno zaputili na put prema Uskrsu i pripravili se za proslavu Gospodinova uskrsnuća – najradosniju i najsvečaniju svetkovinu čitave liturgijske godine – ima li išta primjerenije od toga da dopustimo da nas vodi Božja riječ?” Imamo li snage otvoriti svoj um i srce Božjoj riječi, a to zapravo znači Njemu samome da uđe u naš osobni, obiteljski i društveni život?
Ako to učinimo, osjetit ćemo i doživjeti radost Uskrsa.
To vam od srca želim!

+ Josip Mrzljak,
biskup varaždinski