Zajednička nakana hodočašća bila je nadahnuta zapisom u Duhovnom dnevniku bl. Miroslava 22. ožujka 1944. godine dok je bio župnik u Baderni: „Želim umrijeti samo za slavu Božju, spasenje duše svoje i svojih vjernika” pa je i zajednička nakana korizmenog hodočašća bila “na slavu Božju, spas duše svoje i svih vjernika”. Duhovno su hodočašće pratili porečki župnik i dekan preč. Milan Zgrablić, župnik u Baderni i Žbandaju Ivan Kramar, župnik u Novoj Vasi i Taru Ivan Princ, župnik u Višnjanu, Bačvi i Sv. Ivanu od Šterne Karol Homieja i župni vikar u Poreču Janez Barborič.

Krenuvši iz svojih župa, šest autobusa hodočasnika okupilo se na prvoj postaji hodočašća u župnoj crkvi Rođenja Marijina u Baderni, mjestu gdje je bl. Miroslav bio na svojoj prvoj svećeničkoj službi u teškim, tragičnim i tužnim ratnim vremenima od 1943. do 1945. godine. Nakon što su se hodočasnici okupili u župnoj crkvi, sadašnji župnik, zlatomisnik Ivan Kramar, srdačno ih je pozdravio i zaželio dobrodošlicu u crkvu gdje je blaženik rado molio, redovito slavio misu i druge sakramente, gdje je propovijedao i poučavao kršćanskom nauku na hrvatskom jeziku. Hodočasnici su u crkvi zajedno molili krunicu Božjeg milosrđa. Između svakog otajstva krunice slušali su pojedine ulomke iz blaženikova Duhovnog dnevnika koje je zapisao upravo u Baderni. „Rasvijetli razum mojih župljana i učvrsti volju da napreduju putem pravednosti, poštenja i slobode”; „Ako me hoćeš k sebi, evo me pripravna. Svoj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost, i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim…”; „Tvoja volja neka bude moja uz svaku žrtvu…”; „Ništa neću za se. Od svega se srca odričem. Ostajem sam s Tobom, o Bože, pripravan da vršim uvijek samo i jedino Tvoju sv. volju”; „Karao sam svoje župljane, molio za njih, a još možda nisam se žrtvovao i činio koje djelo pokore za njih. Jer moliti je dobro, a trpjeti je najbolje. Ta i Ti si, Isuse, jedino po trpljenju otkupio čovječanstvo”; i „Daj da umirem dan za danom samo sebi, da uzmognem Tebi živjeti”, neke su od poticajnih misli bl. Miroslava. Nakon zaziva Milosrdnog Isusa i molitve litanija bl. Miroslava Bulešića, hodočasnici su krenuli prema drugoj postaji hodočašća – mjestu mučeničke smrti bl. Miroslava – Lanišću.

U Lanišće su stigli oko jedanaest sati, upravo u vrijeme kada je 24. kolovoza 1947. Miroslav Bulešić podnio mučeničku smrt. Hodočasnike je dočekao upravitelj župa Lanišće, Roč i Hum vlč. Josip Mašina. Hodočasnici su se najprije okupili u župnoj crkvi rimskih mučenika Sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile. Nakon pozdrava vlč. Mašine i kratkog prikaza onoga što podsjeća na spomen bl. Miroslava na dan „krvave krizme” u Lanišću, hodočasnici su pogledali četrdesetominutni film o bl. Miroslavu koji je snimljen o 45. obljetnici mučeništva tada još sluge Božjega Miroslava Bulešića.

Nakon osobne molitve pred oltarom Srca Isusova u župnoj crkvi na kojem je bl. Miroslav služio posljednju misu za obraćenje grešnika i na kojem se nalaze blaženikove relikvije, hodočasnici su se uputili prema župnoj kući i mjestu mučeničke smrti bl. Miroslava. Tamo su razgledali spomen-sobu u kojoj se nalazi kopija popisa krizmanika 24. kolovoza 1947., kratki opis „krvave krizme“, slike nevino osuđenih: vlč. Stjepana Ceka, župnika Lanišća, mons. Jakoba Ukmara biskupskog delegata i ostale vjernike iz Lanišća koji su branili krizmanike i svećenike u crkvi. Mogli su pročitati kratki životopis mons. Ukmara i vlč. Ceka. U drugoj spomen sobi, tadašnjem župnom uredu, razgledali su mjesto ubojstva vlč. Miroslava gdje se na zidu još vide ostaci njegove krvi, ostaci izvornog poda na kojem je ležalo i iskrvarilo blaženikovo tijelo. Na izlasku iz spomen-sobe svaki je hodočasnik primio knjižicu – Križni put bl. Miroslava Bulešića, koji su, koristeći zapise iz Duhovnog dnevnika bl. Miroslava priredile s. Barbara Stankov i s. Terezija Pavić, službenice Euharistijskog Srca Isusova i Marijina OMNIA DEO iz Poreča. Svaki hodočasnik također je primio i križić s likom Isusa raspetoga.
Uslijedila je pobožnost križnog puta. Prva postaja bila je ispred župne kuće, a posljednja na laniškom groblju, kod groba gdje je bl. Miroslav bio pokopan od 25. kolovoza 1947. do 13. svibnja 1958. Jedna od postaja bila je i kod pojila u kojem je krvnik nakon umorstva oprao okrvavljene ruke i nož te komentirao Miroslavove riječi „Isuse, primi dušu moju!“, rekavši „Primio sam mu je ja!“

Nakon umorstva, vlasti su naime odredile da bude pokopan na laniškom groblju kako bi što manje ljudi moglo doći na sprovod. Unatoč silnom mnoštvu koje je htjelo pohrliti u Lanišće toga dana, bila je izdana naredba da se vlakovi ne smiju zaustavljati na stanicama koje vode prema tamošnjoj najbližoj stanici Lupoglav. Nakon mnogih upornih zamolbi obitelji i majke vlč. Bulešića, vlasti su napokon dopustile prijenos njegovih posmrtnih ostataka na groblje u Svetvinčentu, u njegovoj rodnoj župi. Nakon svih birokratskih peripetija, prijenos je izveden upravo na njegov rođendan, 11 godina nakon smrti, 13. svibnja 1958. godine. Križni put predvodio je vlč. Janez Barbrič, među prisutnim svećenicima po godinama najbliži bl. Miroslavu. Pri završetku svake postaje Irena Aranjoš i Mirjam Pran predpjevale su po kiticu pjesme „Cjelivat ću, Gospodine“. Dok su pjevači pjevali „Cjelivat ću, Gospodine svete rane tvoje… rane ruku tvojih… rane nogu tvojih… rane glave tvoje… ranu boka tvoga…“, svaki je hodočasnik u znak ljubavi prema Gospodinu i zahvale za muku koju je za nas podnio, poljubio križić koji je držao u svojim rukama. Dvadeset i četvero krizmanika s upaljenim svijećama pratili su križ po postajama križnog puta. Dok se nad grobom prvotnog ukopa pjevala završna uskrsna pjesma „Gospodin slavno uskrsnu“ krizmanici su položili svijeće na grobno mjesto blaženika. Hodočasnike su domaći župljani dočekali s toplim čajem, kavom i kolačima. Njih sedamdesetak, uglavnom starijih, župljana ugostilo je tristotinjak hodočasnika.

Treća postaja i ujedno vrhunac hodočašća bilo je misno slavlje u crkvi Sv. Vincencija u Svetvinčentu gdje se u oltaru nalaze relikvije bl. Miroslava. Misno slavlje predvodio je zlatomisnik Kramar. U propovijedi domaći župnik Zgrablić istaknuo je kako je važnije da „u hodočašću iskažemo ljubav prema Gospodinu od traženja pojedine milosti. Samo čista ljubav prema Gospodinu, bez ikakvog interesa, ma kako on važan bio, vodi nas do susreta s Gospodinom. Svjedok i zagovornik te čiste ljubavi je i bl. Miroslav Bulešić koji je iz ljubavi prema Gospodinu i svome bližnjemu išao do kraja i darovao svoj mladi život”.

Nakon homilije uslijedila je obnova krsnih obećanja. Vlč. Barborič pročitao je tekst pape emeritusa Benedikta XVI. u kojem tumači na koji se način u prvoj kršćanskoj zajednici vršila ispovijest vjere pa su se u skladu tim ponijeli u molitvi blagoslova vode koja je uslijedila. Po završetku misnog slavlja hodočasnici su u ophodu prošli iza glavnog oltara gdje se nalazi reverenda u kojoj je bl. Miroslav podnio mučeništvo i jastuk natopljen krvlju koji mu je stavljen pod glavu na odru. Po izlasku su primili na listiću po jednu poruku iz Duhovnog dnevnika bl. Miroslava kao poruku i zadatak za svoju duhovnu izgradnju, objavljeno je na mrežnim stranicama Porečke i Pulske biskupije.