„Danas su diljem Hrvatske, Europe i svijeta katedrale i crkve prazne. Ali, ljudi su u duhu i putem medija povezani. Obitelji su postale prave kućne crkve u kojima se odvija liturgijski i molitveni život. Stoga ih sve uključujemo u svetu žrtvu na kojoj se Krist žrtvuje i dariva. Ova nas nedjelja uvodi u Veliki tjedan muke Gospodina našega Isusa Krista kako su je u viđenju opisali prorok Izaija i psalmist, a teološki orisali apostol Pavao i evanđelist Matej“, rekao je nadbiskup.

O otajstvu Isusove muke vjernici razmišljaju u svojim domovima, u duhu povezani sa svećenicima. „Dok razmatramo kako je Mesija osuđen, pati i umire, razmišljamo i o njegovim vjernima koji su mu povjerovali. Bogu zahvaljujemo za Isusove svjedoke koji su u raznim situacijama i mjestima svjedočili za Krista, a i u naše vrijeme im se neki podruguju jer vjeruju, mole se i dolaze na svete sakramente“, rekao je mons. Puljić, opisujući sadržaj navještaja na Nedjelju Muke Gospodnje.

„Cvjetnica je poput svečano otvorenih vrata na kojemu su prikazana četiri reljefa. Lijevo gore na tom portalu je Pjesma o Sluzi Jahvinom proroka Izaije, dolje lijevo je opis Pslamiste. Desno gore je poruka svetog Pavla, a u donjem desnom kutu evanđelist Matej prikazuje dramu Isusovog žrtvovanja“, rekao je mons. Puljić. U drami Cvjetnice u prvom činu starozavjetni prorok Izaija u njegovoj trećoj pjesmi o sluzi Jahvinom kaže: ‘Gospodin Bog mi uho otvori, ja se ne protivih niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu’. „Doista, leđa mu bijahu izbrazdana bičevima, kao oranica plugovima. A lice, ta ljepota svijeta bilo je neljudski iznakaženo i popljuvano. U pripjevnom psalmu još konkretnije i slikovitije opisuje se rulja zločinačku koja ga je opkolila kao čopor pasa, koji se podruguju, razvlače usne i mašu glavom“, rekao je mons. Puljić.

„Apostol Pavao kao zaljubljenik Krista raspetoga poručuje: ‘Ne daj Bože da bi se ičim drugim hvalio osim križem Gospodina našega Isusa Krista!’. Jer, nema drugog imena pod kapom nebeskom u kojem nam se spasiti osim imena Isusa Krista“, podsjetio je mons. Puljić.

U zadnjem činu prikazana je drama Isusova žrtvovanja u činima o kojima ćemo razmišljati tijekom Svetoga tjedna. „Na početku muke vidimo glavare svećeničke i pismoznance u Jeruzalemu, a to znači kreatore politike, javnoga mnijenja i poretka. Na drugoj strani u Betaniji, u neznatnom mjestu u provinciji, dok Isus sjedi, dolazi ‘neka žena s posudom nardove skupocjene pomasti i polijeva je po Isusovoj glavi’. Krema društva u metropoli sprema smrt za Nevinoga, a u provinciji neznana žena pomazuje Isusa za njegov ukop“, rekao je  nadbiskup.

U završnoj sceni drame čujemo Isusove najpotresnije riječi: ‘Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?’ „U srce nas dira plač i jauk napuštenog Mesije koji s križa vapije i moli. Nebo šuti. Priroda se buni. Sunce pomrčava. Nastaje tama po svoj zemlji. Strašna drama u koju su upleteni i ljudi i priroda. No, u svoj toj tami odbačenosti, prijezira i Isusova umiranja osjećamo kako tinja i rudi zora uskrsnuća. Stoga, svjesni da su i naši grijesi tomu doprinijeli, mi ponizna srca, dok Ga pratimo na njegovom križnom putu, molimo Isusa oproštenje za naše propuste i za naše grijehe. Pridružujemo se društvu onih dobrih žena koje su Isusa pratile na njegovu križnom putu i s njime supatile. Očima vjere ponavljamo satnikove riječi: ‘Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji’, koji nas je svojom mukom i smrću spasio i otkupio. Stoga, pred otajstvom našega spasenja i pred križem na kojem je Krist umro, ponavljamo zahvalno: Klanjamo ti Kriste i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem svijet otkupio! O Bože, pomozi našoj nevjeri“, potaknuo je nadbiskup Puljić.