Draga braćo i sestre!

U božićnoj noći anđeli i pastiri razmijenili su svoje iskustvo Boga – iskustvo njegove slave i njegove blizine. Na zemaljski put pastira doprlo je novo svjetlo nade – novorođeni Spasitelj u Betlehemu. Pritisnuti svagdanjim životnim brigama, a ipak otvoreni poticajima s neba, pastiri su poticali i jedan drugoga: Hajdemo do Betlehema! Pogledajmo što se to dogodilo! (usp. Lk 2,15). Međusobno poticanje hrabrilo je njihovu nutarnju sigurnost i utvrđivalo ih u nadi da ih životne okolnosti i vlastito siromaštvo neće odvesti s puta nade. Vođeni svjetlom Božje objave pastiri nam svjedoče da je nada u nama duboko ukorijenjena i da se ne dâ iščupati iz ljudskoga srca. Pastiri su malobrojni, ali nada ih snaži; nisu bogati, ali nada im otvara i ispunja srca; nalaze se na rubu grada i društvenoga života, ali su u središtu Božjega plana. Pojedinci su, ali se, poticani istim Duhom, sabiru i uzajamno hrabre.

Hajdemo do Betlehema! (Lk 2,15). Božić je blagdan nade. ‘Slavom Gospodnjom’ on obasjava čitav ljudski život. Čovjeka ispunja nabujalom radošću i novom snagom, koja dolazi od Betlehemskog Novorođenčeta. Povijeno u jaslama, ono upućuje na novu stvarnost i novu kakvoću života, čiji sadržaj izriče anđeoska pjesma: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim! (Lk 2,14). Ljudi su miljenici Božji! Gdje se Boga istinski slavi, ondje uvijek raste i poštovanje prema čovjeku!

Betlehem na hebrejskome znači “kuća kruha”. Ime toga grada i uzajamno poticanje pastira Hajdemo do Betlehema! izričaj su ljudskog traganja za istinski ispunjenim životom – od skrbi oko osnovnih životnih potreba do najplemenitijih iskustava zajedništva i ostvarenja humanoga društva, prožetoga poštenjem, pravičnošću, solidarnošću i dobrotom.

Betlehemsko Novorođenče i svjetlo njegova spasenja želimo prigrliti kao najsnažniju poruku solidarnosti sa svima u našem zavičaju, s obiteljima i mladima u Slavoniji, Baranji i Srijemu. Unatoč radu, uloženim naporima u odgoj i obrazovanje, u stvaranje poštenoga i pravednoga društvenog poretka, unatoč tolikim žrtvama u obrani svoje domovine i zavičaja, slavonski čovjek, čini se, ostaje zabrinut – jer proživljava nesigurnost. Osjeća se nezaštićenim, poput pastira “pod vedrim nebom”, prepušten onima koji svojim postupcima prečesto ne samo da ne bude, nego guše nadu. Ostaje željan kruha – i to u žitnici Hrvatske! Dok se u Slavoniju, Baranju i Srijem, zbog raznolikih dobara, nekoć dolazilo kao u “kuću kruha”, Slavonija je danas najsiromašnija regija Hrvatske. Naša mladost i čitave obitelji, pritisnuti nezaposlenošću i besperspektivnošću života u slavonskim selima i gradovima, prisiljeni su napuštati svoju “kuću kruha” te za kruhom, tj. za primjerenim ostvarivanjem životnih potreba, poći u druge dijelove Hrvatske ili u inozemstvo.

“Pod vedrim nebom”, nezaštićene i prepuštene snažno promicanoj “diktaturi relativizma” (Benedikt XVI.), prepoznajemo, nadalje, mnoge dragocjene životne vrijednosti: obitelj i roditeljstvo, bračnu ljubav i vjernost, čednost, odgoj te istinsko i cjelovito prihvaćanje čovjekova dostojanstva.

Betlehemsko Novorođenče pruža nadu, smisao i cilj svakom čovjeku. Pruža ih posebno onima koji su umorni od života i životnih tegoba; i onda kada nailazimo na zatvorena vrata današnjih “betlehemskih kuća”. Novorođeni u Betlehemu potvrđuje dostojanstvo i svetost cijeloga čovjeka, njegova duha i tijela te ‘slavom Gospodnjom’ obasjava majčinstvo i očinstvo, brak i obitelj, odgoj, kulturu i sav čovjekov rad, rasvjetljujući čovjekove staze i u teškim iskustvima nezaposlenosti, neimaštine, napuštenosti ili progonstva. Novorođeno Dijete iz “Kuće kruha” poistovjetilo se s čovjekom i njegovim potrebama, ali ga i oslobodilo od svake ispraznosti, laži i svakoga zla te je pokazalo istinu o našoj kršćanskoj nadi koja nadilazi samo zemaljsku stvarnost.

Božić je, draga braćo i sestre, izazov i prigoda da poput pastira u Betlehemskoj noći i mi jedni druge potaknemo: “Hajdemo, dakle, do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin!” (Lk 2,15). To činim i ja kao Vaš pastir: Hajdemo! Pohitimo! (usp. Lk 2,15-16). Potičem Vas da krenemo prema Betlehemu, da ne ostanemo zdvojni pod “vedrim nebom”. Isusovo rođenje i dolazak trajni su temelj nepokolebljive nade, izvor radosti, snage i nadahnuća – i za naše slavonske, baranjske i srijemske gradove i sela, za naše obitelji, za naše mlade i djecu, za čitavu našu Nadbiskupiju đakovačko-osječku, za domovinu Hrvatsku, za sve narode i čitav svijet.

Sa željom da sve naše obitelji, hrabreći se zajedništvom u vjeri cijele Crkve, poput betlehemskih pastira otkriju i prepoznaju božićni znak – “Novorođenče gdje leži u jaslama” (usp. Lk 2,12.16), te da uzmognu svjedočiti i proglašavati novu kakvoću života u skladu s anđeoskom pjesmom Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim,, svima Vama – draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjeroučitelji i župni suradnici, svima Vama, draga braćo i sestre vjernici, te svim ljudima dobre volje – zajedno s pomoćnim biskupom Đurom želim sretan Božić i blagoslovljenu novu 2011. godinu.

U Đakovu, o svetkovini Božića 2010.

Marin Srakić,
nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki