Poštovani gospodine predsjedniče HBK, uzoriti gospodine kardinale, draga braćo u biskupstvu!

Kao domaćin ovog plenarnog zasjedanja HBK sve vas srdačno pozdravljam sa željom da se u Domu pastoralnih susreta u Lovranu ugodno osjećate. Zahvaljujem vam što ste prihvatili da se ovo zasjedanje HBK održi na području Riječke nadbiskupije, koja ove godine slavi svoju desetu obljetnicu pod imenom “riječka” i u granicama koje je dobila 25. svibnja 2000. nakon podjele Riječko-senjske nadbiskupije na Riječku nadbiskupiju i Gospićko-senjsku biskupiju. Ovu smo obljetnicu obilježili slavljenjem Euharistijske godine koju smo završili Euharistijskim kongresom 26. rujna i nadbiskupijskim hodočašćem u Rim, gdje smo imali prilike susresti se sa Svetim Ocem na općoj audijenciji 13. listopada i potvrditi mu svoju vjernost i odanost.
Zahvalan sam Gospodinu za mnoge dobre inicijative pokrenute tijekom Euharistijske godine na razini naših župa, od kojih je svaka slavila svoj župni euharistijski kongres za koji se pripremala tjednim euharistijskim klanjanjem, propovijedima i katehezama, trodnevnicom i gdje je bilo moguće prigodnom tribinom. Posebno nas je ugodno iznenadilo sudjelovanje vjernika u euharistijskim klanjanjima, što nas je potaknulo da s praksom tjednih euharistijskih klanjanja nastavimo i dalje. Tjedan dana prije održavanja Nadbiskupijskog kongresa na Trsatu, slavili smo Euharistijski tjedan u našoj katedrali. Svake večeri okupljale su se ciljane skupine vjernika, od kojih su mladi bili najbrojniji. Neka bi Gospodin dao da dobro duhovno ozračje koje je vladalo tijekom Euharistijske godine potraje i da Euharistijska godina nastavi donositi plodove u životu pojedinaca, obitelji i župa.
Prije dvanaest godina u ovom je domu održano zadnje plenarno zasjedanje HBK, na što je ova kuća posebno ponosna. Od tada su se dogodile značajne promjene u životu ove mjesne Crkve. Kako smo već rekli, Riječko-senjska nadbiskupija je podijeljena 25. V. 2000., a 28. lipnja iste godine iznenada je umro njezin pastir mons. dr. Anton Tamarut, ne dočekavši da se podjela biskupije provede i u djelo. Koliko nas je njegova iznenadna smrt sve iznenadila, toliko i ražalostila, jer je bio dobar i požrtvovan pastir. Njegova lika i djela sjetili smo se posebno prigodom desete obljetnice njegove smrti, kada smo organizirali jednodnevni znanstveni skup o njemu i vremenu u kojem je živio i djelovao, a zatim ga se spomenuli i u sv. misi zadušnici u našoj katedrali. Dvanaest godina nakon zadnjeg plenarnog zajedanja HBK u ovoj kući i na području tadašnje Riječko-senjske nadbiskupije kojoj je bio na čelu mons. Tamarut, imam čast pozdraviti vas ja, njegov nasljednik. Još vam jednom želim ugodan boravak i uspješan rad u ovom prelijepom kutku naše lijepe domovine. Hvala!

mons. Ivan Devčić
riječki nadbiskup