Dragi moji vjernici, poštovani pripadnici Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj!

I ove godine, po 18. put, hodočastimo Majci Božjoj Bistričkoj u naše nacionalno svetište, želeći time pokazati povezanost s čitavom našom poviješću, od nastanka prvih svetišta posvećenih nebeskoj majci u Solinu do današnjih svetišta koja okupljaju naše vjernike oko “Najvjernije Odvjetnice Hrvatske”. Također želimo pokazati svoju povezanost s našim braniteljima koji su one ratne 1993. godine pod vodstvom najodgovornijih u Republici Hrvatskoj i u Crkvi u Hrvata organizirali 1. vojno hodočašće u Mariju Bistricu. Današnja prisutnost na ovom hodočašću velikog broja vjernika Hrvata-katolika pokazuje tu povezanost između naroda, vojske i policije te isti izvor nadahnuća koji nastoji ostvariti susljednost vrednota koje su nas očuvale do danas i koje nas mogu očuvati za sutra. Krenut ćemo iz svojih domova, iz svojih postrojbi, iz svojih policijskih uprava na hod prema Mariji otkrivajući da nas Marija uvijek vodi Kristu, a po Kristu vodi nas i drugome – čovjeku. Naime, tek u Isusu Kristu, Bogu koji se objavljuje u čovjeku, možemo ispravno ljubiti čovjeka i prepoznati svu njegovu vrednotu kao brata Isusa Krista.

Za ovakvo promatranje našeg hodočašća imamo itekako temelja u objavljenoj Božjoj Riječi. Bog, koji nam se objavljuje po Svetom pismu, jest dinamičan Bog koji će svoj odnos prema čovjeku ostvariti u stvaranju, a vrhunac svoje dinamičnosti u utjelovljenju.

Što nam zapravo Biblija govori o toj dinamičnosti koju Bog traži i od čovjeka? Ako promatramo Božju objavu čovjeku, počevši od Adamove, pa do vrhunca objave u Isusu Kristu, Bog je onaj koji od čovjeka traži povjerenje, a to povjerenje se ostvaruje kroz napuštanje stabilnosti prostora i vremena (Abraham) do hoda putom kojeg Bog pokazuje, jer jedino tako može nastati novi narod – Božji narod. Od Adama Bog traži da, u dinamičnosti koju mu je predao, bude njegov suradnik i time izvršavajući svoje poslanje usavršava svijet; od Noe Bog traži da se ponaša drugačije od svojih sunarodnjaka, jer to je jedina šansa da se sačuva život; od Abrahama traži da napusti Ur Kaldejski i uđe u neizvjesnost kroz koju će ga on postupno voditi.

Patrijarsi će neprestano morati slijediti put koji im Bog određuje, a u Mojsiju nam pokazuje kako ljudski putovi, često veoma zli, mogu od Boga biti preokrenuti u dobro i za spas čovječanstva. Proroci će morati napustiti svoj način življenja da bi mogli propovijedati u Božje ime, jer on će očistiti njihova usta žeravicom sa žrtvenika, on će u njihova usta staviti svoju riječ koju će narodu morati naviještati. I konačno, u posljednjim vremenima Bog nam je progovorio po Sinu, koji će u dinamici svog naviještanja biti putujući “rabi” koji, krenuvši iz Galileje, mjesta svoga krštenja, ide prema Judeji, mjestu svoga skončanja, ali i proslave po uskrsnuću. On je putnik koji na ovom svijetu nema stalnog boravišta, jer njegov život jest pokazatelj da je poslan od Oca vršiti njegovu volju.

U tom svjetlu možemo promatrati i naša hodočašća, bila ona mjesna, regionalna, nacionalna ili međunarodna. Bog nas poziva da se pokrenemo, da sagledamo svoj život u svjetlu istine da na ovoj zemlji nemamo stalno boravište i da nam je potrebno izaći iz svog egocentrizma, tragajući za istinom i pokušavajući odgovoriti na pitanje što Bog zapravo od mene očekuje da učinim. Hodočašće od nas traži napor. Potrebno je kroz te dane promijeniti stil življenja, stil ponašanja, potrebno je bdjeti, potrebno je prihvatiti jedan drugoga i prikloniti se volji zajednice da bi ostvarili zajednički cilj. Vrhunac hodočašća bit će upravo u susretu po sakramentu pomirenja i euharistije da, poput Abrahama koji je izašao iz Ura Kaldejskoga, susretnemo Boga u Kanaanskoj zemlji naše Marije Bistrice. Doći do Marije Bistrice, biblijske Kanaanske zemlje, znači biti otvoren, znači prepoznati Boga u onoj trojici mladića koji Abrahamu dolaze u posjet prije negoli će ići u Sodomu i Gomoru. Znači ući u razgovor s Bogom poput Abrahama. Znači u sakramentu pomirenja otvoriti se Bogu koji je spreman uzeti nas na svoja ramena i pozvati čitavu Crkvu na radost zbog “jednog obraćenog grešnika”. Hodočašće ima svoj duboki smisao tek ako se događa u ovoj stupnjevitosti: izlasku iz svakodnevnice, razmišljanju o pozivu i poslanju te otvorenosti prema Isusu Kristu koji nam dolazi ususret da bi nas nahranio svojim tijelom i svojom presvetom krvlju.

Ovako razmišljajući o našem hodočašću moći ćemo na povratku svojim kućama i svojim radnim mjestima doći s bogatstvom duha i ispuniti Isusovu riječ koju je izrekao prije svog odlaska: “I bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje” (Dj 1, 8). Jer ako naše hodočašće ne zaživi u nama i ne bude svjedočanstvo našeg doživljaja, onda očito nismo poput starozavjetnih i novozavjetnih pravednika imali hrabrosti krenuti na put, nismo imali hrabrosti odreći se svoje ljudske sigurnosti i prepustiti se Božjoj sigurnosti, jednostavno nije se dogodila novost života.

Susret s Marijom u Mariji Bistrici, želi nam pokazati kako je ona, ispunjena Duhom Svetim, izrekavši svoj “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” (Lk 1, 38), mogla donijeti radost drugim osobama. Tek onda kada je čovjek ispunjen Bogom može Boga donijeti drugima i drugi će to doživjeti kao treptaj djeteta u majčinoj utrobi. U tom trenutku majka Elizabeta prepoznat će Marijino poslanje i njih dvije će zajedno klicati Božjoj dobroti, jer je Bog po njima započeo novi svijet. Nije li ovogodišnje hodočašće u Mariju Bistricu poziv nama da, poput Marije i Elizabete ispunjeni Božjim Duhom, po našem hodočašćenju postanemo donosioci Radosne vijesti da bi i naš duh kliktao u Bogu, Spasitelju našemu?

Bog nam se nudi, potrebno je prihvatiti izazov i krenuti zajedno s njime na put.
S tim željama dolazim k vama: gospodo ministri, gospodo državni tajnici, gospodine načelniče Glavnog stožera, gospodine ravnatelju policije, svima vama generalima i visokim časnicima Hrvatske vojske i policije i vama hrvatskim braniteljima, vojnicima i policajcima, da svatko od nas učini – svatko sa svoje strane – da naše ovogodišnje hodočašće bude još jedan doprinos duhovnoj izgradnji vojske i policije, naših branitelja i svih onih koji su povezani s Vojnim ordinarijatom te svjedočenjem ovih vrednota pokušavamo i sebe tako izgraditi da danas u NATO-u, a sutra u Europskoj uniji, budemo doista ono na što smo pozvani: “sol zemlje, kvasac tijestu i grad na gori”.

S ovim željama sve vas srdačno pozdravljam, želeći vam blagoslovljeno hodočašće!

Mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij

Na blagdan rođenja Blažene Djevice Marije, 8. rujna 2010. godine.