Misno slavlje predvodio je župnik u Podgradini don Ante Bekavac u  koncelebraciji  don Mile Čalo, sadašnjeg, i don Mladena Margete, bivšeg župnika. 

Vjerojatno smo u svetom Vidu, u njegovu mučeničkom životu, vidjeli snažan znak vjere, vjerujem da želimo obnoviti svoj kršćanski život, i ne bi imalo smisla da se samo sjećamo jednog  mučeništva, da se spominjemo jednog povijesnog događaja, koji ne bi imao nikakvog odjeka na naš svakidašnji  život. Kao slabim ljudima potrebni su nam uvijek novi motivi za učvršćivanje u vjeri da ne posustanemo ili ne daj Bože odustanemo na putu vjere, poručio je u propovijedi don Ante.

Živjeti po vjeri i iz vjere iziskuje od nas da svoje ljudske podložimo Božjim planovima, u toj mjeri da svoj plan možemo odbaciti i prekrojiti. Bilo bi zaista smiješno kad bismo od naše osobne vjere očekivali neki lažni, kompromisni mir, pokušavajući zlo i dobro nekim kompromisom izmiriti  da mogu ići zajedno.  Riječima  „nisam došao na zemlju donijeti mir nego mač“ , Isus nije htio pomiriti što se ne da pomiriti, nego je stao na stranu dobra protiv zla, na stranu takvih odnosa među ljudima koji su temeljeni na ljubavi, pravdi, miru i slozi.

„Isus je istinu postavio nasuprot laži, pravdu nasuprot nepravde, a ljubav nasuprot mržnje – to znači,  rat za kraljevstvo Božje! Vidimo, da svijet današnjice ne podnosi prave vrednote i neprestance optužuje Isusove sljedbenike. Svi koji čestito žive po zakonu Kristovu, ostvaruju kraljevstvo Božje na zemlji i primit će nagradu u vječnosti. U svom životu sveti Vid bio je Kristu sličan a u mučeničkoj smrti –  Kristu najsličniji. Gledano očima prolaznosti svijeta, mučeništvo je ludost,  ali znamo da će po dolasku Gospodnjem  sud biti sasvim drugačiji – da će se ovo svjetsko postati ludost – svi koji tako žive, doživjet će najtežu nesreću – vječnu osudu i propast, zaključio je don Ante Bekavac.

Slavlje su animirali pučki pjevači i župni zbor pod ravnanjem prof. Anite Cuce Bebić.