U nazočnosti brojnih domaćih župljana i vjernika okolnih župa svečano misno slavlje predvodio je vlč. Antun Faltak, uz koncelebraciju župnika Župe sv. Ane preč. Stjepana Sovičeka i župnika Župe sv. Vida Vrbovec preč. Zorana Grgića te župnika okolnih župa.

Homilija vlč. Antuna Faltaka:

“Jeste li sve ovo razumjeli?”, mnoštvo je odgovorilo: “Jesmo!”. Jeste li ovo sve razumjeli? Što da odgovorimo danas? Draga braćo i sestre, slušamo danas Isusa kako govori mnoštvu o mudrosti. Smisao našeg života je tražiti i ostvariti kraljevstvo nebesko među nama. Zatim, prava je sreća naći kraljevstvo nebesko. Naposljetku, prava je mudrost prepoznati kraljevstvo nebesko, biti kadar odreći se svega, prodati sve, kako bismo imali blago i bisere kraljevstva nebeskog.

Zato nam je neizmjerno teško odgovoriti na ovo Isusovo pitanje: “Jeste li sve ovo razumjeli?”. Kako odgovoriti na to pitanje znajući da više puta kao lude od ovoga svijeta tražimo od svijeta, čeznemo, možda za kraljevstvima moći, kraljevstvima bogatstva i prepotentnosti u ovome svijetu. Kako odgovoriti na ovo Isusovo pitanje, ako znamo da često ne želimo ići, ne želimo slijediti sreću kraljevstva nebeskoga, nego se zadovoljavamo jeftinim i malim srećama, koje si sami možemo priuštiti, pribaviti i kupiti ili onim srećama koje možemo ukrasti od drugih.
Kako odgovoriti na ovo Isusovo pitanje ako znamo da nismo kadri biti mudri. Nismo kadri odreći se svega kako bismo si probavili biserje i blago kraljevstva nebeskog. Štoviše, često puta nemamo volje odreći se ni najmanjeg dijela onoga što već posjedujemo, onoga što nam već pripada. Ne želimo često puta ustuknuti niti jednog, jedinog koraka od naših planova, zamisli, od želja koje smo si zacrtali, iako znamo da možda nisu plod mudrosti i da nas neće odvesti ka sreći.  Ne znamo i ne želimo podijeliti s drugima ni najmanji dio onoga što već posjedujemo.

Mi ljudi ponekad vjerujemo jedino u stvari koje vidimo, koje su nam toliko blizu da ih prepoznamo

Poznajući nas same, poznajući naše srce teško nam je odgovoriti na ovo Isusovo pitanje: “Jeste li sve ovo razumjeli?”. Ako odgovorimo: “Da, jesmo, razumjeli smo.” moramo se sramiti zbog ludih mjesta, ludih stvari kojima želimo naći sreću. Morali bi se crveniti od stida radi ludosti u kojoj živimo, zbog mudrosti zbog koje se odričemo i koju odbacujemo. Morali bismo se rastužiti jer previše puta ne razumijemo što je kraljevstvo nebesko.
Dvije kratke prispodobe iz današnjeg evanđelja o blagu i o biserju, donose nam veliku mudrost i mudro nas uče. Prije svega Isus govori da je kraljevstvo nebesko skriveno u srcu zemlje, ali tamo na mjestima gdje mi živimo, gdje radimo, gdje se mičemo, gdje jesmo. Mi ljudi ponekad vjerujemo jedino u stvari koje vidimo, koje su nam toliko blizu da ih prepoznamo. Kraljevstvo nebesko, pak trebamo tražiti, trebamo htjeti, čeznuti. Isus danas kaže da trebamo kopati za njime, jer sjemenke kraljevstva nebeskoga nalaze se oko nas. Sjemenje kraljevstva nebeskoga nalaze se nam na dohvat ruke i moramo biti jako oprezni da ga ne izgubimo, jer je kraljevstvo nebesko skriveno u malim stvarima, koje su i sada među nama, u ljudima koje susrećemo, u suzama koje opiremo s njihova lica, u haljini i odjeći, koju dijelimo s njima, u kori kruha, koju ćemo prepoloviti.

Nije mudrost u tome samo da prepoznamo, da znademo i da nađemo blago i biserje kraljevstva nebeskog. Mudrost se pokazuje ponajprije kada postanemo kadri odreći se, kako bismo osvojili, kako bismo si pribavili to biserje i to blago o kojem Isus danas govori. Mudrost kraljevstva nebeskoga pokazuje se kada smo se spremni odreći našeg ponosa, naših stavova, naših pozicija, možda čak bogatstva i moći kako bismo si pribavili blago i biserje kraljevstva nebeskog. Štoviše, u ludosti križa, kako kaže Sveto pismo, pokazuje se mudrost Božja, u ludosti kada trpimo za svoje bližnje, za svoju obitelj, radi djece, radi nevjere, radi omalovažavanja, radi grijeha i smrti, tada se pokazuje mudrost kraljevstva nebeskog, koja na kraju, unatoč svom zlu, na kraju donese plodove, pa se radujemo na kraju Križnog puta obitelji koju smo ipak sačuvali, radujemo djeci, koji smo uspjeli ispratiti na dobar put, radujemo se prijateljstvima i međuljudskim odnosima, koji su bili u krizi, ali smo ih sačuvali unatoč svemu.
U ovom traženju sreće kraljevstva nebeskog, u želji za mudrošću današnje prvo čitanje stavlja pred nas primjer kralja Salamona. On, kralj Salamon naslijedio je svojeg oca Davida, koji je ratničkom rukom i mačem pokorio sve neprijatelje. Salamon je, pak bio kralj mira. Njegovo ime to i znači “Šalom”, “Mir, blagostanje”. Kada bismo preveli njegovo ime na hrvatski mogli bi ga zvati Mirko, kralj Mirko, onaj koji donosi mir. Iako nije bio neiskusan dječak kada je preuzeo kraljevstvo, kralj Mirko, Salamon, se pred Bogom predstavlja neiskusan kao nekakav nezreo dječak. Salamon se pojavljuje pred Bogom i prvo ispovijeda velika djela koja je Bog učinio svome narodu i njegovu ocu Davidu. Kaže: “Gospodine, Bože moj, Ti si učinio kraljem slugu svojega na mjestu moga oca Davida, ali ja sam još sasvim mlad te ne znam još vladati.”.

Mudrost se pokazuje kada znamo zahvaliti za darove Božje

Prava se mudrost očituje kada smo kadri, prije svega, gledati i prepoznati velika djela Božja u našim životima, koja su oko nas. Mudrost se pokazuje kada znamo zahvaliti za darove Božje, prije nego počnemo tražiti i stenjati radi onoga što je nama potrebno. Mudrost je kada prepoznamo i ispovijedamo da je Bog vjeran riječima i obećanjima, koje nam je dao.
Salamon se pred Bogom pojavljuje kao mlad, neiskusan, ali njegova želja, njegova molitva ukazuje da je itekako bio mudar i zreo. Ne traži bogatstvo, ni slavu, ni smrt svojih neprijatelja, nego traži pronicavo srce tj. srce koje zna slušati, srce koje je spremno poslušati. Salamon prepoznaju da je zaustaviti se i slušati najvažniji stav onoga, koji želi služiti, koji želi preuzeti odgovornost, da je slušati neizostavni dio, ako želimo postati mudri i pravedni. Slušati potrebe svoga naroda temeljna je zadaća svakog vladara i svakog kralja.

Sv. Joakim i sv. Ana su primjer vrlo jednostavnih, mudrih i svetih ljudi

Slušati riječ Božju je prva i temeljna zadaća svakog vjernika. Tko vjeruje da je njegovo vrijeme predragocjeno da bi ga potratio slušanjem svojih bližnjih neće nikada imati vremena za Boga ni za svoje bližnje, za druge ljude, nego uvijek i jedno za samoga sebe, za svoje riječi i za svoje planove. U tome nema mudrosti, u tome je isključivo i jedno ludost.
Današnji dan, braćo i sestre, blagdan roditelja Blažene Djevice Marije, sv. Joakima i sv. Ane, stavlja nas pred primjer vrlo jednostavnih, mudrih i svetih ljudi. Bili su bez djece i zato su smatrali da su kao i drugi od Boga kažnjeni i osramoćeni. Evanđelje nam ništa ne piše o tim svetim ljudima, ali protoevanđelje sv. Jakova iz 2. stoljeća daje svjedočanstvo o njihovom životu. Tako tradicija govori da je Joakim jako bogat i uspješan muž ljubio svoju ženu Anu, koja je bila kćer židovskog svećenika. Kako nisu imali djece Joakima su omalovažavali i poticali da ostavi svoju suprugu, da uzme drugu ženu, ali on je ostao vjeran.

U želji da zadobiju blagoslov Božji nisu se obeshrabrili, nego su u molitvi vabili Gospodinu. Tako se Ani nakon 40 dana u molitvi Gospodinu ukazao anđeo i navijestio joj riječima: “Ana, Ana, Gospodin je poslušao tvoju molitvu i ti ćeš začeti i roditi i o tvom će se potomstvu govoriti po svem svijetu”. Vjerujem da je Joakimu  i Ani teško bilo vjerovati u te riječi. Ali, mudrost koja se očitovala u njihovoj vjernosti, dala je dobar i obilan plod. Na kraju krajeva, i mi danas ovdje okupljeni živi smo primjer da se njihova mudrost isplatila. Svjedoci smo da je njihovo postupanje bilo mudro, da je Bog doista ostvario ono što im je obećao i ono što su oni povjerovali. Njihova kći Marija, čije ime znači “od Boga preljubljena”, i njihov unuk Isus znak su cijelom svijetu da Bog nikada ne ostavlja svoje vjerne. Najvažnije obećanje je da će nas osloboditi od svoje smrti i grijeha i da ćemo zauvijek živjeti s njime.
Draga braćo i sestre, slušajući danas riječ Božju, gledajući primjer mudrog kralja Salamona, gledajući primjer sv. Joakima i Ane, vjerujem da vam se srce užarilo velikom željom da i mi čeznemo i kopamo za velikim blagom, za lijepim biserima kraljevstva nebeskog. Čuli smo i znamo da se ono nalazi među nama, da nam je na dohvat ruke, da sjeme, blago, biseri kraljevstva nebeskoga možemo naći u svakodnevnom životu, u svakoj žrtvi, u svakoj ljubaznosti, u svakom odricanju i vjernosti koju nosimo za druge i koju nosimo radi dobra. Shvatili smo da je mudrost ostaviti sve, odreći se, kao kralj Salamon prepoznati i zahvaliti na divnim i dobrim djelima, koje nam je već Bog učinio. Prepoznali smo i znamo da je mudrost, kao Joakim i Ana, unatoč savjetima onih, koji ga potiču na nevjeru, biti vjeran, biti ustrajan.

Oznake svete Ane su knjiga i vrata, a svetog Joakima janje i golub

Neka nas mudrost Salamonova, neka nas primjer Joakima i Ane potaknu da prepoznamo sjemenje, blago i biserje kraljevstva nebeskoga među nama, da znamo stvarati nebeska i božanska kraljevstva i gradove i zajednice i župe i nebeske i božanske obitelji da znamo da naposljetku uroditi božanskim i nebeskim plodovima ljubaznosti, strpljivosti i požrtvovnosti i vjernosti. Amen.

Crkva 26. srpnja liturgijski časti roditelje Blažene Djevice Marije, koje predaja spominje kao svetog Joakima i svetu Anu, te nam ih stavlja kao poseban uzor u strpljivosti i pouzdanju u Božju milost.

U ikonografiji se sveta Ana prikazuje s Joakimom, Isusom i Marijom, a oznake su joj knjiga i vrata. Sveti Joakim se obično prikazuje s lopatom, sa svetom Anom i Djevicom Marijom, a oznake su mu janje i golub.