Ne samo zbog istoimene barokne kapelice na Anindolu koja je opjevana u pjesmi Marka Vukasovića „Kod kapele svete Ane“ i često se navodi kao neslužbena samoborska himna, a ni aninovskog proštenja ovjekovječenog u antologijskom filmu Kreše Golika „Tko pjeva zlo ne misli“, već zbog istinskog osjećaja vjerničkog puka prema toj svetici od koje ljudi dugi niz godina zazivaju zagovor i blagoslov. I u novije vrijeme ne jenjava želja Samoboraca da se popnu na brdo Tepec i svojim dolaskom počaste Isusovu baku svetu Anu i njezinog muža svetog Joakima, roditelje Blažene Djevice Marije. Ove godine, usprkos krizi i prisutnom oprezu, to se osjetilo na svim misnim slavljima na Anindolu.

Prvo jutarnje hodočasničko slavlje predvodio je luški župnik Josip Čulig u zajedništvu sa svojim vjernicima i zborom, drugo domaslovečki župnik Branimir Budinski sa svojim župnim zborom i župljanima, a središnje svečano slavlje slavio je mr. Matej Petrić, rodom iz Luga Samoborskog, uz koncelebraciju domaćeg župnika Ivice Cika, te prebendara prvostolne Crkve zagrebačke prof. dr. Josipa Šimunovića. Popodnevnu je misu predvodio donedavni samoborski đakon, a sada mladomisnik, Petar Galeković.

Na središnjem misnom slavlju vlč. Petrić je u homiliji, tumačeći riječi Evanđelja, govorio o novom stvaranju svijeta korištenjem ljudske mudrosti.

„Ako je Bog svemoguć i savršen, izvor svake dobrote, kako mu se moglo dogoditi da stvori ovako nesavršeni svijet“, upitao je hodočasnike na početku propovijedi vlč. Petrić. Podsjetio ih je potom na tri prispodobe koje su čuli u Evanđelju, a koje se odnose na blago skriveno na njivi, trgovca koji je pronašao dragocjeni biser i mrežu bačenu u more da bi se njome izvukle raznovrsne ribe. „Mističnim okom gledano te tri prispodobe govore upravo o stvaranju, ali novom stvaranju na koje smo mi ljudi pozvani kao vjernici“, rekao je vlč. Petrić objasnivši da je Bog time što je stvorio čovjeka samo započeo stvaranje ovoga svijeta sa željom da ga dovrši preko čovjeka. „To znači da ovaj svijet nije nesavršen, nego samo nedovršen, a kakav bi mogao biti ne ovisi o Bogu nego o svima nama kao njegovoj produženoj ruci“, pojasnio je.

„Da bismo dovršili stvaranje potrebna nam je mudrost sa svim njezinim odlikama skrivenima u nama“, istaknuo je vlč. Petrić. Najprije su to vlastiti talenti i vještine koje će nam pomoći u novom stvaranju, odnosno otkrivanju blaga na njivi. Potom je to strpljivost, učenje u čekanju, jer u strpljivosti imamo vremena promatrati znakove vremena oko sebe, prepoznavati i prevladavati krize naše svakodnevice i pripremati se za vječni život poput trgovca koji je pronašao dragocjeni biser. Treća odlika mudrosti je iskustvo koje skupljamo tijekom punine i slobode svog života i koje nam pomaže na kraju vremena, u najtežem životnom iskušenju, kao kod odabira dobre ribe u odnosu na lošu, koja se na temelju svoje slobode pokvarila i koju odbacujemo.

„Slika plača i škrguta zubi o kojima Krist progovara na kraju Evanđelja ove nedjelje slika je neuspjela čovjeka, a takav je lik naizgled imala i sveta Ana“, rekao je još propovjednik tumačeći kako je cijeli život provela u tuzi i otuđenju te osuđivanju od drugih ljudi jer je živjela sramotu neplodnosti. No, sveta Ana je živjela upravo ove tri odlike mudrosti, imala je talente i vještine žene, majke i domaćice, strpljivo je čekala čudo i znala je, na temelju svog vjerničkog iskustva stvaranja za druge i vjere u Boga koji stvara ni iz čega, da će se nešto dogoditi.

Vlč. Petrić je još podsjetio na prvo kraljevstvo i prve ljude, Adama i Evu, i njihovo skrivanje od Boga nakon konzumiranja ploda sa zabranjenog stabla, objasnivši da se ono što se njima dogodilo događa i nama danas kad se zbog nekog svog grijeha skrivamo od Boga. „U Božjem kraljevstvu postoji samo jedan zakon, a to je zakon ljubavi koji vrijedi i u dobru i u zlu i kojega je Adam prekršio prozivajući Evu za odgovornost ‘istočnoga grijeha’“, rekao je vlč. Petrić dodavši kako je i danas u ljudskoj zlobi sklonost prozivanju drugih za nedaće i nevolje, u trgovini, na ulici, na poslu, u pošti, kafiću gdje postajemo sve nervozniji i gdje padaju ružne riječi i ružni pogledi jer nam svi počnu ići na živce zbog korone, potresa, poplave i tako dalje, a uz to ne ide daljnje stvaranje. „Novog stvaranja nema bez našeg zajedništva i zajedništva s Bogom u dobru i u zlu“, istaknuo je vlč. Petrić objasnivši da Božji odgovor na naša pitanja ne dolazi tek tako, on je utjelovljen u nama kroz neku osobu ili neki događaj što se samo mudrim srcem može prepoznati.

Središnjem euharistijskom slavlju, uz mnoge hodočasnike, nazočili su i predstavnici Grada i Županije kao i članovi gradonačelnikovog kolegija te drugi gradski dužnosnici, a cijelo je poslijepodne bilo ispunjeno tihom molitvom i prijateljskim druženjem ljudi koji su došli sv. Ani predati svoje nakane, zahvale i preporuke.