Uvod u večernje misno slavlje bio je blagoslov vode sv. Ignacija. Tijekom slavlja okupljenom puku o. Tvrtko Barun razlomio je Riječ Božju i ukazao na posebnost odnosa koji su imali Isus Krist i sv. Ignacije. Među ostalom, naglasak je stavio na činjenicu da “u svemu treba tražiti Boga”. Pozvao je okupljene da se posluže maštom koja je kod sv. Ignacija bila ključna komponenta s kojom je susretao Boga i da zamisle susret Isusa i sv. Ignacija. O. Barun je također rekao kako bi sv. Ignacije u susretu s Isusom istaknuo da “ne zasićuje i ne zadovoljava dušu obilje znanja, već unutarnje kušanje i proživljavanje stvari”.

“U susretu s Isusom sv. Ignacije je rekao sljedeće: ‘Iskustvo i unutarnji pokreti su od velike važnosti – a ne toliko ideje i razumijevanje Boga’. Isus mu je odgovorio: ‘slažemo se, zato i jesam koristio prispodobe, formu kojom pokušavam uči u iskustvo onoga koji me sluša i pritom poštivati njegovu slobodu. Slušatelj prispodobe koju govorim ući će u tu prispodobu mjerom kojom želi i tako me susresti. U prispodobi će otvoriti svoje srce i svoj život prema meni i doživjeti unutarnje pokrete’ To osobno iskustvo između Boga i čovjeka je hrana od koje čovjek živi'”, kazao je propovjednik.

Isusovac je naglasio i nekoliko važnih točaka za sve staleže Crkve, kako bi odnos s Kristom bio ispunjen iskustvom koje će čovjeku omogućiti da razlučuje što mu je činiti. Istaknuo je da sve principe čovjek može pronaći u molitvi naziva “Egzamen”. Tu molitvenu vježbu sv. Ignacije je smatrao direktnim darom od Boga i htio je sve poučiti tome jer je u radu s dušama uočio da one tako dublje ulaze u odnos sa sobom i s Bogom.

“Tražiti i nalaziti Boga u svemu što nas okružuje. Pitati se: koliko sam svjestan tih dodira? Dar razlučivanja duhova je jedna od točaka – znati razlučiti gdje mi je utjeha i gdje mi se Bog na poseban način objavljuje. Ono što je veoma bitno jest unutarnje iskustvo susreta s Bogom, više nego teologija, znanje, slovo, zakoni i principi. Iskustvo je ono koje nas nosi u trenucima suhoće. Ponavljanje je isto od velike važnosti – treba se uvijek vračati na jake trenutke susreta s Bogom da bismo dublje ulazili u utjehe i umnažali plodove. I konačno imamo ‘Egzamen’ kao vrlo konkretan način nalaženja Boga u svemu, življenja odnosa s Bogom u elementima vlastitog života”, poručio je o. Barun.

Proslava ignacijeva – “Prijatelji u Gospodinu” uoči spomendana sv. Ignacija

Provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Dalibor Renić nakon misnog slavlja ukazao je na važnost sv. Ignacija kao sveca koji je bitno oblikovao katoličku duhovnost u posljednjih 500 godina.

“Nećemo njegove slike tako često naći u sakralnim prostorima. Među vjernicima ne uživa popularnost kao neki drugi sveci, ali oni koju su se zaputili na put dubljeg življenja svoje duhovnosti, sigurno su u Katoličkoj Crkvi na ovaj ili onaj način došli do sv. Ignacija i njegovih duhovnih vježbi. Sv. Ignacije nije bio veliki teolog i nije pisao rasprave. Ostavio je priručnik – kako svakoga poučiti da se otvori Božjem djelovanju i da iskusi Božju prisutnost u realnom svakodnevnom životu.”

Provincijal Renić istaknuo je duhovnu slobodu kao najvažniju stvar u duhovnosti i osobi sv. Ignacija. Duhovna sloboda je praktični dio vjerskog života u kojem se Bogu može služiti na svakom mjestu, u svakoj situaciji, u svemu što je dobro pa čak i u bolesti i siromaštvu.

“Duhovnom slobodom Bogu omogućavamo da s nama čini što hoće. Ignacije je po karakteru bio žestoka osoba koja je odrasla u vrlo krutom ozračju. Ali je zahvaljujući vježbi duhovne slobode ostvario u sebi put k Bogu koji mu omogućuje služenje Isusu i na sasvim drugačiji način. To mu je pomoglo da oblikuje svoj karakter. Maštao je o tome da zapali svijet za Krista, a posljednje dane života proveo je kao koordinator isusovačkog reda.”

Marija Selak svojim radom približava lik i djelo sv. Ignacija laicima kroz projekt ignacijevske duhovne obnove. Za tu duhovnost se nerijetko govori da je stvorena za laike i njihov ubrzani život u modernom svijetu.

“Ignacije je bio jedinstven u svom pristupu organiziranja isusovačkog reda, i taj pristup danas odgovara našem stilu života te nas može naučiti kako živjeti. Kad je slao isusovce u misije, a oni bi mu se žalili da nemaju vremena za misu i dugačke molitve, sv. Ignacije je naglašavao da je dovoljno 15 minuta ‘Egzamena’ kako bi se živio duboki odnos s Bogom. U tom smislu u današnjem svijetu učimo ljude kako da dođu u područje nutarnje slobode i opredjeljuju se za vrijednosti koje želimo živjeti kao katolici”, zaključila je Selak.