Provincijal je u propovijedi naglasio da se nalazimo u predvečerje blagdana sv. Dominika koji je svojim životom ostvario navještaj proroka Izaije o glasonoši radosti i navjestitelju mira i spasenja, kao i poticaj sv. Pavla o propovijedanju u zgodno i nezgodno vrijeme.

Opisujući okolnosti u kojima je živio i djelovao sv. Dominik propovjednik je istaknuo kako je ljudima nedostajalo i nutarnjega i vanjskog mira. U ozračju sukoba, gladi i bolesti strah za vječno spasenje izazivao je duševni nemir koji je često odvodio i od same Crkve koja se nerijetko više brinula za ono što je zemaljsko.

Stvarane su čak paralelne i noj oprečne strukture, koje su autentičnim življenjem ali i nuđenjem konačnih odgovora privlačile mase. Dominik se nije obraćao strukturama niti se trudio oko njihova uništenja, nego je u svakom pojedincu prepoznavao osobu željnu mira, sreće i sigurnosti te joj nudio radost i slobodu evanđelja.
Evanđelje nije zakon koji se nameće zajednici, nego put oslobođenja koji je ponuđen pojedincu na slobodno prihvaćanje. Tako je Dominik ostavio primjer da u drugima i drugačijima prepoznamo ljudska biće sa svojim potrebama, željama i osjećajima.

Čak i onome tko je nasuprot nama po načinu života, vjerovanja i djelovanja treba prepoznati čovjeka kojega netko voli i tko je nekome blizak, osobu koja je dijete Božje te je Bogu dragocjena. Tako se stvara i vanjsko ozračje mira i pojedinačni nutarnji mir. Onda je moguće uspostaviti i dijalog koji dovodi do istine koja se u slobodi prihvaća i živi.

Takav navještaj Isus je ostavio za zadaću svojoj Crkvi. Evanđeoski ulomak izabran za ovo slavlje govori o radnicima koje šalje u žetvu. Provincijal je potaknuo braću koja polažu zavjete da budu vrijedni radnici na njivi Gospodnjoj.
Osvrćući se na privremenost njihovih zavjeta istaknuo je kako je privremenost na ovome svijetu jedina konstanta, ali da upravo preko privremenih odluka i djela oblikujemo ono što nas prati na putu prema vječnosti.

U tom je smislu oslobađajuća svijest da ni jedna pogreška ne mora biti fatalna, ali i poziv na odgovornost jer ni jedna dobra odluka nije zaštićena od promjene i pogreške. Znakovito je da Isus učenike šalje po dvojicu kako bi jedni drugima bili podrška i korektiv, ali i da njihovo propovijedanje ne bude samo riječima nego i svjedočanstvom života.

U življenju zavjeta redovnici su također jedni drugima podrška i korektiv, a njihovo prakticiranje svjedočanstvo je svijetu kako se u privremenosti mogu slobodno živjeti vrijednosti vječnosti.

Provincijal je zazvao Božje milosrđe i zagovor sv. o. Dominika na braću koja polažu zavjete kako bi mogli živjeti te po uzoru na sv. Utemeljitelja te biti glasonoše radosti i navjestitelji mira i spasenje u zgodno i nezgodno vrijeme.