Prije samoga početka euharistijskoga slavlja riječ pozdrava uputio je nadbiskup Barišić. Naglasio je da je ovogodišnja proslava Male Gospe posebna ne samo zbog specifičnih uvjeta nego zbog darova nebeske Majke nama, svojoj djeci i Splitsko-makarskoj nadbiskupiji: posvete bazilike i novoga splitsko-makarskoga nadbiskupa koadjutora Kutleše. 

U propovijedi mons. Kutleša, tumačeći evanđeoski tekst o svadbi u Kani Galilejskoj, stavio je naglasak na snagu i plodove Marijine molitve te na ono što možemo naučiti od nje koja je – kako reče – „najuzvišenija od svih ljudi“. „Marija je došla u Kanu Galilejsku radovati se s mladencima, biti s njima u njihovoj sreći i pokazati im što osjeća iskreno iz duše“. U tome nadbiskup vidi poziv vjernicima da budu oni koji će širiti radost i radovati se dobru bližnjega. 

Govoreći o prvom Isusovu čudu u Kani Galilejskoj, pretvaranju vode u vino, naglasio je kako je Marija primijetila potrebu mladenaca (da im je vina ponestalo) i svojom pravodobnom intervencijom spasila ih od sramoćenja. U tom je svjetlu potaknuo na promišljanje jesmo li mi ti koji ćemo okrenuti svoje lice prema ili od čovjeka u potrebi. „Hoćemo li po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju biti ljudi koji će suosjećati s drugima, biti oni koji će ući u ‘kožu’ drugoga i razumjeti njegove potrebe i osjećaje ili ćemo željeti patnju i sramotu drugoga kako bismo uživali u njegovoj nesreći?“ – upitao je.

Posebno se osvrnuo na opasnost licemjerstva u našem narodu, među vjernicima kazavši: „Mi, Hrvati, se toliko puta dičimo da poštujemo obitelj, svoj dom, Boga, a ponašamo se sasvim suprotno od toga. Uglađeni smo na vani a iznutra agresivni i grubi. Zar ne bismo u svojoj obitelji trebali pokazivati najblaže i najbolje lice, a ne nasilno i grubo? A prema onima koje ne poznajemo smo ljubazni. Koliko dijalogiziramo u obitelji? Koliko smo koncentrirani samo na sebe ili želimo čuti i vidjeti drugoga? Kao što svaka majka poznaje potrebe svoje djece, tako naša nebeska Majka Marija vidi naše potrebe, samo mi često želimo ono što nam šteti a ne ono što nam istinski treba.“

Na kraju propovijedi mons. Kutleša stavio je pred vjernike Mariju kao uzor ustrajne i strpljive molitve, čvrste i nepokolebljive vjere, nade koja ne postiđuje i samoprijegorne ljubavi, te ih potaknuo na sklad molitve i djela. „Budimo vjerni ljudi, vjerni Bogu, svojoj obitelji i svojoj domovini. To možemo jedino ako istinski i pošteno djelujemo kako u svojoj obitelji tako i u društvu“, poručio je mons. Kutleša.

Na kraju euharistijskoga slavlja okupljenima se obratio župnik Vidović. Zahvalio je nadbiskupu Barišiću što je svake godine na Malu Gospu u Solinu, a nadbiskupu Kutleši na snažnoj propovijedi. Pozvao je vjernike da mole za svoje svećenike i da ih ne osuđuju kad pokleknu, te da budu prepoznatljivi kao Marijina djeca.