Nakon što je ulazna procesija stigla iz crkve na liturgijski prostor pod nebom, biskup Škvorčević je Gospi Voćinskoj pred njezinim likom uputio pozdrav. „Na ovom svome hodočašću u Godini Božje riječi pred tvojim svetim likom, Gospo naša voćinska, upućujemo ti svoj zajednički pozdrav, naše pohvale i zahvalnost. Želimo da naša molitva i pjesma bude večeras u Voćinu lijepa kao zora, blistava kao snijeg zorom obasjan. Raduj se, Djevice Marijo, kćeri moje zemlje, sestro moje duše! Raduj se ti, veselje moga veselja! Raduj se, Djevice Marijo! Blaženi koji te s rođakinjom Elizabetom proglašavaju blaženom, jer si povjerovala Božjoj riječi. Osjećam se, Marijo, pred tobom kao dijete pred majkom, čije se srce ne plaši, nego uživa u blizini nježnosti koja voli. Želimo večeras pred tobom na tvoj rođendan biti čista ljubav i svima ponavljati: ‚Jednu od vas, Mariju iz Nazareta, izabrao je Gospodin‘. Blaženi koji te proglašavaju blaženom. Među njima sam i ja hodočasničkim, iskrenim, odanim srcem punim sinovske i kćerinske ljubavi, koja ti kliče: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti na tebi što ti je rečeno od Gospodina“. Na ove biskupove riječi hodočasnici su odgovorili pjevanim poklikom „Blažena ti što povjerova!“

Pozdravljajući potom nazočne svećenike, redovnike, redovnice i sve hodočasnike, osobito pješake, biskup je rekao da se zajedno s njima raduje blagdanu Rođenja Blažene Djevice Marije, te im ga je čestitao. Kazao je da se pridružujemo onim mnoštvima hodočasnika koja su tijekom minulih desetljeća i stoljeća dolazila u Voćin, donoseći svoje vjerničko, plemenito srce kojim su željeli iskazati odanost i zahvalnost Isusovoj Majci, što je bila uvijek s nama, a osobito u teškim vremenima i nevoljama, hrabrila nas Božjim hrabrostima, ulijevala u nas osjećaje neprevarljivih Božjih nada, te kroz sve životne kušnje nismo bili poniženi i u strahu, nego uvijek kao Božji sinovi i kćeri dostojanstveno u nadi.

Kazao je da je među nevoljama koje nas prate i opasnost od koronavirusa, naglasivši: što je opasnost veća, to nam je Marijina pomoć potrebnija. Povjerio je Mariji da sve naše poteškoće, nevolje i trpljenja, osame i siromaštvo sjedini s Isusovim slabostima i trpljenjem na križu, da one u njemu postanu njegova i naša pobjeda. Hodočasnike pak pozvao je da sabranim srcem i raskajanom savješću sudjeluju u misnom slavlju.

U homiliji biskup je upitao hodočasnike „kako su“, poručivši im da će na to pitanje najbolje odgovoriti, polazeći – ne s nekih svojih ljudskih polazišta – nego Božjih, koja nam je objavio u naviještenim svetim čitanjima. No, kazao je kako ga zaštitne maske na njihovim licima potiču da u razmišljanju o Božjoj riječi krene od njih samih. Ustvrdio je kako nam one svjedoče Božju poruku da smo slaba i krhka bića, ugrožena bolestima i drugim nevoljama te da činimo dobro kad čuvamo zdravlje tijela, slušajući preporuke onih koji su u tome stručni. Ali to nije dostatno, ustvrdio je biskup.

„Postoji naša duša, naša savjest, naše srce, dubina našeg bića, neponovljivost i jedinstvenost naše osobe. Ako zdravstveno obranimo svoje tijelo od koronavirusa, a duša nam plače jer joj nije dobro, i ako nam je srce zaraženo nekom duhovnom bolešću, onda nam fizička obrana nije dovoljna“, naglasio je. Kazao je kako si večeras na ovom hodočašću želimo posvijestiti da nam je potrebna cjelovita zaštita i tijela i duše, koju nam jedino Bog može pružiti, a Marija, koju nazivamo „zdravlje bolesnih“, svojim zagovorom izmoliti. Poručio je hodočasnicima da su učinili pravi korak što su na Marijin rođendan došli u njezin Voćin, u kojem nas ona neprestano podsjeća da su Božja jedino prava polazišta u razmišljanju o nama, i ujedno nas poziva da se u svojoj slobodi čvrsto opredijelimo za Boga.

Tumačeći evanđeoski ulomak o rodoslovlju Isusa Krista, biskup je ustvrdio kako nas Božja riječ nabrajanjem imena u tom rodoslovlju želi podsjetiti, da je Bog bio prisutan u svim starozavjetnim naraštajima, djelujući i pripravljajući ono središte povijesti koje će se Marijinom suradnjom ostvariti u Isusu Kristu, i da on nastavlja i dalje u svakom vremenu tražiti suradnike s kojima će ostvarivati svoje spasonosne naume.

Podsjetivši kako često čujemo da u Hrvatskoj nedostaje radnika, osobito u nekim granama gospodarstva kao što je, primjerice, građevinarstvo, istaknuo je da i Bog danas u Hrvatskoj traži radnike i želi suradnike. Pripomenuo je kako nam povijest spasenja otkriva znakovitu činjenicu da Bog svoje suradnike ne pronalazi među zemaljskim velikanima i moćnicima, nego u malenim i neznatnim ljudima, koji dolaze iz neznatnih gradova i naselja kao što je Betlehem, kako nam svjedoči prorok Mihej u ulomku prvog čitanja, koji je Bog izabrao za mjesto rođenja svoga Sina. Kakve kvalifikacije traži Bog za svoje radnike i suradnike, upitao je biskup, te je ustvrdio da su to one iste vrline i kreposti kojima se odlikovala Blažena Djevica Marija: malenost, neznatnost, poniznost, vjernost, potpuna predanost Božjoj volji i raspoloživost za suradnju s njime.

Znači li vam nešto da Bog računa s vama malim i običnim ljudima, upitao je biskup hodočasnike, te je ustvrdio: „Kako to Bog računa baš s nama oslikano je na Djevici Mariji. Naime, kao da se Bog ne usuđuje svoje planove izlagati i predlagati onima koji su zauzeti velikim zemaljskim poslovima, od nekadašnjih careva i kraljeva do suvremenih svjetskih moćnika, nego malenim i jednostavnim ljudima. Zašto? Zato što oni imaju vremena za njega, što nisu površni, polovični i ravnodušni, nego ljudi čije je srce istinski budno za Boga“ Marija je veličanstvena u svojoj malenosti i poniznosti, ali u veličini svoga duha, osjetljiva za Boga.

Napomenuvši kako sv. Pavao u ulomku drugog čitanja iz poslanice Rimljanima kaže da Bog želi surađivati s onima koji ga ljube, biskup je ustvrdio da Bog poziva ljude i predodređuje ih da budu suobličeni Sinu njegovu Isusu Kristu, utjelovljenu po Duhu Svetom, rođenu od Djevice Marije, kojega je ljudska zloća prezrela i na križu ponizila, ali kojemu je Bog u uskrsnuću udijelio konačnu pobjedu nad zlom i smrću.

Stoga „nas nikad ne bi trebala obeshrabriti nijedna poteškoća, nijedna muka i nevolja, jer Bog upravo tim putem malenosti, napuštenosti i trpljenja ostvaruje svoj naum u onima koji ga ljubi“, poručio je biskup hodočasnicima. Pozvao ih je – dok neki ljudi u Hrvatskoj polaze u svom djelovanju sa svojih ljudskih polazišta – neka oni poput Marije o sebi razmišljaju i djeluju s polazišta Isusova križa i njegove uskrsne pobjede.

Kazao je kako on kao biskup, zajedno s nazočnim svećenicima i vjernicima želi večeras iz ovog svetišta Bogu poručiti da on u njima, malim i neznatnim ljudima iz slavonsko-podravskog dijela Hrvatske ima svoje radnike i suradnike s kojima može računati i koji uz Marijin zagovor i pomoć svakodnevno nastoje ostvariti njegov naum o njima, kroz molitvu i osluškivanje Božje riječi, a osobito po sudjelovanju na svetoj misi i primanju svete pričesti, koju su crkveni oci nazivali „lijekom besmrtnosti“, te životom u skladu s kršćanskim pozivom.

Nakon pričesti hodočasnici su predviđeni biskupom izmolili molitvu u Godini Božje riječi, zaključivši je pjevanim poklikom: „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka“. Uslijedila je mala procesija s likom Gospe Voćinske koja je prolazila kongresnim prostorom te su joj vjernici uzdizanjem svijeća, hvalbenim poklicima, pjesmama i molitvenim zazivima iskazivali čast, zahvalnost i odanost. Malu službu svjetla, pohvala i molbenica biskup je zaključio činom povjere svih nazočnih Blaženoj Djevici Mariji. Kazao im je zatim kako je uvjeren da se svi oni Marijinim zagovorom s ovog hodočašća vraćaju u svoje domove ispunjeni Božjim svjetlom, toplinom i ljubavlju. Zahvalio im je za plemenito hodočasničko srce, ohrabrivši ih da se ničega i nikoga ne boje, jer su svoju sudbinu povjerili Sinu Marijinu, Isusu Kristu, našem jedinom spasitelju.

Zahvalio je svećenicima za njihovo služenje, osobito u ispovijedanju, kao i hodočasnicima pješacima. Načelniku voćinske općine čestitao je Dan Općine, a župljanima voćinske župe na čelu sa župnikom Ivanom Ereizom, čestitao je blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije sa zahvalnošću za sve što su učinili u organiziranju ovog hodočašća.

Uz biskupa su koncelebrirali arhiđakon Vlado Škrinjarić i svećenici iz Virovitičkog, Slatinskog i Našičkog dekanata.