Povjesničar dr. Petrić profesor je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, predstojnik Katedre za povijest srednje i jugoistočne Europe i voditelj Centar za komparativno-historijske i interkulturne studije, a usavršavao se u Austriji, Mađarskoj, Izraelu, Sloveniji, Njemačkoj i SAD-u.

„Imam osjećaj da je on u drugim hrvatskim krajevima, izvan Međimurja, nekako na marginama. Nikola Zrinski hrvatski je velikan i zaslužuje izlazak iz svojevrsne sjene te mu nedvojbeno pripada dostojno mjesto u najširoj javnosti. Među nazivima, odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske nalaze se njegov brat Petar, šogorica Katarina Zrinski, ali i pradjed Nikola IV. (Šubić) Zrinski. Ako bi koga trebalo dodati iz obitelji Zrinski, to je Nikola VII. Po njemu se, nažalost, u Hrvatskoj ne zove ni jedna škola”, upozorio je na početku razgovora povjesničar Petrić.

U razgovoru je dr. Petrić podijelio i nove povijesne interpretacije glasovite Zrinsko-frankopanske urote, kada su se hrvatski i ugarski visoki plemići 1660-ih suprotstavili apsolutističkim tendencijama bečkoga dvora: „Habsburški se dvor sastojao od mnogo raznolikih i često suprotstavljenih političkih grupacija, frakcija i lobija. Zrinski su od početka 17. stoljeća razvili intenzivne gospodarske i političke veze s Mletačkom Republikom, koja im je priznala mletačko plemstvo. Pripadnici te obitelji održavali su i dobre veze s Dubrovačkom Republikom. To je sve upućivalo na to da su Zrinski smišljeno i sustavno stvarali sustav saveza. Čak se i sve moćnija Francuska zainteresirala za Zrinske u svojim političkim kombinacijama. Nemogućnost oslobađanja od Osmanlija zauzetih hrvatskih i ugarskih područja te nespremnost Habsburgovaca za ozbiljne vojne akcije bili su među uzrocima urote. Nikola VII. trudio se da baština kraljevstva krune svetog Stjepana, premda privremeno u reduciranom obliku, opstane unatoč habsburškomu procesu stvaranja apsolutističke države, pri čemu je bila obuzdavana moć hrvatskoga i ugarskoga visokoga plemstva”.

Važnost Nikole VII. Zrinskog za hrvatsku povijest dr. Petrić opisao je riječima: „Vjerujem da nije pretjerano ako ustvrdim da je Nikola VII. bio najdalekovidnija i najsnažnija politička osoba i u Hrvatskoj i u Ugarskoj tijekom 17. stoljeća, ali je njegove dalekosežne planove zaustavila prerana smrt”.