Istina je prava novost.

U Splitu završila 32. knjiga Mediterana

U zavodu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u subotu 26. rujna završila je znanstvena, nakladnička i kulturna smotra 32. knjiga Mediterana, priređena u organizaciji Književnoga kruga Split i Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, pod visokim pokroviteljstvom HAZU. 

U sklopu programa predstavljene su brojne knjige i održan je međunarodni znanstveni skup „Sveti Jeronim, slavni dalmatinski muž“ priređen u prigodi proslave 1600. obljetnice smrti sv. Jeronima Dalmatinca, a zaključak i cilj skupa bio je predstaviti važnost sv. Jeronima za hrvatski narod, njegov utjecaj na hrvatsku pismenost i kulturu, golemi utjecaj na duhovnost hrvatskog naroda, jer su ga Hrvati, došavši na prostore nekadašnjeg rimskog Ilirika prihvatili kao svoga sveca i zaštitnika. Pogotovo zato što su ga franjevci na našim prostorima prihvatili kao iskusnog i vrsnog učitelja askeze i duhovnoga života. Jeronimovo se ime vezalo uz nastanak glagoljice, te je kao takav utjecao na oblikovanje kršćanske svijesti hrvatskoga naroda, koji se je još od srednjega vijeka njime ponosio kao svojim sinom.

Nakon svega, što je bilo izneseno u tridesetak znanstvenih izlaganja, priređivači vjeruju da će Split postati središte i nositelj budućih istraživanja o sv. Jeronimu, a akademik Nenad Cambi posebno je zahvalio prof. dr. sc don Ivanu Bodrožiću, voditelju i utemeljitelju „Centra Hieronymianum“ u Splitu, na vrhunski priređenom skupu, koji je okupio oko tridesetak domaćih i stranih znanstvenika i teologa, od Amerike, Italije, Francuske, Mađarske, Bosne i Hercegovine…

Kao kruna svega predstavljen je i zbornik „Trideset pogleda na Sredozemlje uvodni eseji ‘Knjige Mediterana’, a predstavili su ga akademik Nenad Cambi i jedan od domaćina skupa prof. dr. sc. Josip Vrandečić.

Zbornik donosi kronološkim redom eseje hrvatskih povjesničara, književnika, arheologa, prevoditelja, muzikolog, latinista, kroatista, koji su imali čast tijekom proteklih trideset godina na „Knjizi Mediterana“, svojim esejom otvoriti tu međunarodnu znanstveno-nakladničku smotru, počevši 1990. godine, od akademika Vlatka Pavletića, predsjednika Hrvatskog sabora, preko književnika Slobodana Prosperova Novaka, arheologa Nikole Jakšića, povjesničara i predsjednika Sabora Nedjeljka Mihanovića, još su tu čast imali: prevoditelj Ivo Frangeš, književnik Vlado Gotovac, akademik Tonko Maroević, povjesničar Ivo Babić, prevoditelj Dražen Katunarić, akademik Luko Paljetak, čakavski pjesnik Joško Božanić, književnik Pavao Pavličić, književnik Ivo Brešan, kazališni kritičar Anatolij Kudrjavcev, muzikolog i povjesničar Joško Belamarić, pjesnik Jakša Fiamengo, akademik Nenad Cambi, akademik Radoslav Katičić, publicist Predrag Matvejević, leksikograf Vlaho Bogišić, akademik Tomisalv Raukar, akademik Josip Bratulić, povjesničarka Mirjana Matijević-Sokol, književnik Marko Grčić, akademik Mislav Ježić, arabist Daniel Bučan, povjesničar Josip Vrandečić, latinist i kroatist Bratislav Lučin, književnik Mladen Machiedo i povjesničarka Slavica Stojan.

Prof. Vrandečić iznio je preciznu raščlambu eseja sabranih u tom Zborniku, koji su, kako je rekao, navodeći riječi akademika Pavletića „poezija sklada – i more koje spaja“, posebno naglasivši da je „ova knjiga naše blago i inventar, naše nazočnosti na ovim prostorima, kulturno oružje i sublimacija hrvatskoj kulturi, uzdizanju i promicanju naših vrednota, počevši od Marulićeve „Molitve, jer hrvatske muze nisu zašutjele ni u teškim vremenima, kad nam ‘Domovinu zabijaju na križ’, one su uvijek pisale i čuvale našu vlastitu slobodu, te naglasivši, kako se nada da će ovaj svojevrsni ‘Zbornik’ pridonijeti razumijevanju kulturoloških i povijesnih procesa u uzburkanom moru i ozemlju Sredozemlja i da mu je drago da je cijeli projekt potekao iz Splita te da je upravo Književni krug Split taj koji skuplja riznicu hrvatskoga nacionalnog blaga na tradiciji koja svjedoči još od rimskih vremena, kao što reče u eseju 1992. godine književnik i povjesničar Nedjeljko Mihanović: ‘Na magnetskom polju utjecaja Istoka i Zapada mi smo već u 9. stoljeću izborili ne samo međunarodnu ravnopravnost, nego i privilegiranost u uporabi vlastitoga narodnog jezika i pisma u liturgiji. Mi, Hrvati, već u ranom srednjem vijeku imamo u crkvenoj liturgiji ono što su drugi europski katolički narodi dobili unutar cjelokupne Katoličke Crkve istom nakon Drugoga vatikanskog koncila’“- neka nam i budući radovi i istraživanja budu na istom tragu, Jeronimovom i  Marulićevom, poručio je na kraju zatvaranja 32. knjige Mediterana povjesničar Vrandečić.