Split: Započeo skup o Antunu Vrančiću u prigodi 450. obljetnice njegova rođenja
Foto: Dragica Zeljko // skup o Antunu Vrančiću u Splitu
U sklopu ovogodišnje Knjige Mediterana, u Zavodu za umjetnički i znanstveni rad HAZU-a u Splitu održava se od četvrtak 28. do petka 29. rujna međunarodni znanstveni skup „Život, djelo, suvremenici“ o 450. obljetnici smrti Antuna Vrančića, kardinala, crkvenog prelata, diplomata, arheologa i pisca.
Skup se organizira pod visokim pokroviteljstvom HAZU-a i u organizaciji Književnog kruga Split. Prvoga dana skupa, u četvrtak 28. rujna, skup je okupio oko dvadesetak znanstvenika, a otvorio ga je i nazočne pozdravio prof. dr. sc. don Marko Trogrlić, novi predsjednik Književnog kruga Split te prof. Ivan Matijević.
Priređivači su predstavili života Antuna Vrančića, istaknuvši da se rodio u Šibeniku 1504., te je kao mladić otišao na školovanje u Vesprem, na poticaj majčina rođaka, hrvatskog bana i vespremskog arhiđakona Petra Berislavića. U Ugarskoj je ušao u krug erdeljskog vojvode Ivana Zapolje, protukralja Ferdinarda Habsburškog, koji ga je poslao na studij u Padovu, Beč i Krakov, a potom na brojne diplomatske misije u Europi. Nakon Zapoljine smrti, došao je u sukob s ljudima na dvoru te je 1548. prešao u Ferdinandovu službu. Kao kraljev izaslanik poslan je 1553. u Carigrad na čelu brojne delegacije na mirovne pregovore sa sultanom Sulejmanom, istaknuli su.
Vrančić je zaređen za svećenika oko 1530., a tijekom života imenovan je za biskupa Pečuha (1554.-1557.), potom Egera (1560.-1570.) te ostrogonskog nadbiskupa i primasa Ugarske (1569.-1573.). Pred smrt 1573. u Prešovu, današnjoj Slovačkoj, imenovan je kardinalom. Svestrani književni djelatnik, pisao je pjesme na latinskom, rasprave i glasovite putopise o svojim diplomatskim misijama u Osmanskom Carstvu. Kao ljubitelj antičke povijesti i zaneseni arheolog, sakupljao je rimske natpise na našim prostorima, a tijekom boravka u Ankari, zajedno s flamanskim humanistom Busbecqom, pronašao je Augustov autobiografski spis Res gestaae divi Augusti koji je dao tiskati, naglasili su.
Dopisivao se sa slavnim humanistom Erazmom Roterdamskim, protenstantom Philippom Melanchtonom i hrvatski banom Nikolom Zrinjskim. Napisao je i životopis hrvatskog bana i biskupa Petra Berislavića. Djelatno je pomagao odgoj i školovanje svoga nećaka Fausta Vrančića, hrvatskog izumitelja i leksikografa. Vrančić se smatra kao istaknuti preteča moderne hrvatske diplomacije, dodali su.
Dvodnevni znanstveni skup otvoren je izlaganjem Nikše Varezića o temi „Sveta Stolica i promasonska politika u Vrančićevo doba“, u kojem je naglasio „da Vrančićevo doba, kao i njegovi brojni angažmani i inicijative, bili su obilježeni osmanskom ugrozom i to ne samo najneposrednije kontaktne zone prema Osmanskom Carstvu – Hrvatsko – Ugarskog Kraljevstva i mletačke Dalmacije – već cijelog srednjeeuropskog prostora, kao i Mediterana. Zaključivši da je izlaganje imalo za cilj razlučiti konstitutivne dijelove papinske protuosmanske politike, kojom je Rim nastojao revitalizirati svoje političko-diplomatske pozicije unutar kršćanske republike, u vremenu kada je i u ekleziološkom smislu iznova potvrđivao svoj duhovni prestiž“.
Potom je prof. Marko Trogrlić govorio o Habsburgovcima i Antunu Vrančiću, a Jadranka Neralić u izlaganju „Antun Vrančić i mreža prijatelja, zaštitnika i zagovornika u Rimskoj kuriji na bečkom dvoru“, rekla je da među Hrvatima koji su na osobit način doprinijeli kulturnom i znanstvenom razvoju Europe istaknuto mjesto pripada Šibenčaninu Antunu Vrančiću te da je njegov lik već za života prerastao nacionalne okvire.
Péter Kasza održao je izlaganje „How many sides has a coin? Antun Vrančić and his contemporales on the Ottoman Camapign in 1543.“. Krešimir Kužić održao je izlaganje „Obavještajno djelovanje Antuna Vrančića“ te istaknuo da je on plemić, crkveni veledostojnik, diplomat, arheolog i putopisac, iznad svega, realni i odgovorni humanist, naglasivši da se iz diplomatskih zadaća jasno vidi njegov obavještajni talent, u turbulentnom vremenu, u punom naletu protestantizma svih denominacija, te je dosegao najveći domet diplomatske struke onoga vremena.
Luka Marković izlagao je o temi „Vrančić i reformacija“ te je posvetio pozornost odnosu Vrančića i protestantizma, Lutherovskim vjerskim idejama s kojima se Vrančić suočio osobito tijekom svoje biskupske službe u Egeru (1560.-1570.). Mirjana Matijević Sokol govorila je o temi „Antun Vrančić i Moonumentum Ancyrnum“, dok je prof. Emilio Marin govorio o temi „Marginalia uz rad B. Lučina o Vrančiću i Monumnentum Ancyranum“, a Ivica Martinović o „ Šibenski dio ostavštine Antuna Vrančića i Fausta Vrančića iz perspektive kataloga Martina Jurja Kovačevića iz 1978. godine.“
Nakon kratke rasprave, međunarodni znanstveni skup je završen i nastavlja se u petak 29. rujna. Voditelji skupa prof. Nikša Varezić i prof. Josip Vrandečić rekli su da „održavanjem ovoga Međunarodnog znanstvenog skupa Književnog kruga Split želi se na primjeren način obilježiti 450. obljetnica Vrančićeva rođenja“. Također, nadaju da će uskoro u nakladi Književnog kruga Split uslijediti i objavljivanje zbornika radova kojim će domaćoj i inozemnoj javnosti prikazati svoja istraživanja.
