Istina je prava novost.

Kardinal Josip Bozanić zaredio devet novih đakona u Mariji Bistrici

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u subotu 3. listopada na prostoru Crkve na otvorenom bl. Alojzija Stepinca u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici euharistijsko slavlje u kojem je za đakone zaredio šest dijecezanskih i tri redovnička kandidata.

Koncelebrirali su pomoćni biskupi zagrebački mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski, rektor Nadbiskupskog bogoslovnom sjemeništa u Zagrebu preč. Željko Faltak, župnici župa ređenika, redovnički poglavari te svećenici hodočasnici.

Pozdravljajući na početku slavlja okupljene, kardinal Bozanić je rekao da u ovom slavlju slavimo poseban obred podsjetivši na to da je na današnji dan prije dvadeset i dvije godine na ovome mjestu bilo također posebno slavlje koje nas povezuje s Presvetom Bogorodicom Marijom, svetim papom Ivanom Pavlom II. i bl. Alojzijem Stepincem.


Istaknuvši na početku homilije da je današnji dan – 3. listopada, duboko upisan u memoriju hrvatskoga naroda, jer nas je na taj dan prije dvadeset i dvije godine ovdje sabrao sv. papa Ivan Pavao II. na slavlje beatifikacije zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, kardinal Bozanić je rekao: „Taj proglas (Alojzija Stepinca blaženim) Petrova nasljednika na Rimskoj Stolici i Isusova namjesnika na zemlji, povijesni je međaš ne samo u odnosu na svetost osobe zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, nego je, kako reče sam sv. Ivan Pavao II. ‘poseban razlog utjehe za sve nas’. Naglasio je sveti Papa da je to povijesni događaj ne samo u životu Crkve već i hrvatske nacije jer se, podnijevši u svojem tijelu i duhu okrutnosti komunističkoga sustava ‘jedan od istaknutih likova Katoličke Crkve tim činom povjerava sjećanju svojih sunarodnjaka s blistavim znamenjem mučeništva’“.

Protumačivši odlomak naviještene Radosne vijesti u misnom evanđelju koje donosi početak Isusove Velikosvećeničke molitve, obraćajući se ređenicima, kardinal je rekao: „Dragi ređenici, što Isus tim evanđeljem poručuje vama na dan vašeg ređenja? Ključ evanđeoskog razumijevanja je u tome da je slava u Božjim očima sinonim za služenje, za jednostavne znakove ljubavi, davanja, besplatnosti.


Đakonat nije za vas samo jedna etapa, stepenica do prezbiterata. Da bi netko istinski bio prezbiter, nužno je da bude istinski đakon, to jest služitelj, osoba koja daje samu sebe besplatno, bez da išta traži zauzvrat. Biti đakon ne znači služenje podređeno svećeništvu, nego jest i ostaje sastavni dio svećeništva.

Ovo što danas postajete treba obilježiti sav vaš život. Đakonija je besplatno služenje i trajno ostaje sastavni dio svećeničkog identiteta. Đakonsko ređenje vas sakramentalno povezuje s Kristom koji daruje svoj život sve do smrti na križu. Naime, samo u ljubavi koja crpi svoju milosnu snagu u Isusu i Isusovom križu, istinska je kršćanska slava. U tu ste ljubav pozvani uranjati, usvajati je čitavoga života da bi Vas oblikovala. Neka u Vama bude ‘isto mišljenje kao u Kristu Isusu’ – poručuje Vam sv. Pavao.

Dragi ređenici, ukorijenjeni u Kristu moći ćete živjeti ono što danas postajete, stoga rastite u prijateljstvu s Gospodinom po njegovoj riječi, euharistiji, redovitoj ispovijedi čuvajući i razvijajući duh molitve, moleći časoslov osobno za Božji narod i kad je god moguće zajedno s Božjim narodom, dapače, za čitav svijet. Neka se vaš život koji ćete živjeti u celibatu sve više ukorjenjuje u Kristu i jača dnevnom molitvom koja će biti snaga vaše pastoralne ljubavi.“


Pred završni blagoslov, Kardinal se još jednom obratio okupljenima i đakonima: „Draga braćo i sestre! Ovi đakoni, njih devet, danas su crkvena sadašnjost i otvaraju put budućnosti. Svako zvanje, osobito zvanje u sveti red je u početku, a tako je i tijekom života, jedan stalni odnos, dijalog, razgovor s Bogom, Božji zahvat u život konkretne osobe. Često puta i onaj koji je pozvan nije svjestan svega što Bog od njega čini, a moguće je da i njegovi, možda najbliži, ne razumiju.  I imaju pravo ne razumjeti, jer i u Svetom pismu nalazimo mnoge razgovore svetih muževa s Bogom i pitanja – zašto Bože tako?  No, na kraju, u dubini srca osjećamo da čovjek nije apsolutni gospodar ni sebe, nego da je od Boga obdaren te da je ono zadnje na životnom putu svakog čovjeka  – biti otvoren u svom svakidašnjem životu Božjim poticajima.

I vi dragi đakoni budite otvoreni Božjim poticajima, ostanite uvijek otvoreni Bogu. Ovu milost koju ste danas primili čuvajte i razvijajte da budete pravi Kristovi službenici.  Mi se radujemo vama i s vama. Zahvaljujemo Bogu za vas“.
Kardinal je posebno spomenuo preminulog bogoslova Josipa Fruka koji je pripadao generaciji današnjih ređenika, a kojega je Gospodin pozvao k sebi.


Za Zagrebačku nadbiskupiju sveti red đakonata su primili Višeslav Foretić, Hrvoje Maltarić, Patrik Paulić, Vatroslav Siketić, Matija Slišković i Luka Tufeković.

Za Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda sveti red đakonata su primili fra Darko Grmača, fra Vjeran Lazić i fra Mislav Lukačević.


KARDINALOVA HOMILIJA (audio)


KARDINALOVO UVODNO OBRAĆANJE (audio)


KARDINALOVO ZAVRŠNO OBRAĆANJE (audio)