Govoreći o poslanju biskupa, mons. Stipić je slikovito iznio svoje razmišljanje. „Sviđa mi se razlog zašto Isus uspoređuje apostole s ribarima, zašto ribare bira za apostole. Zato što je logika lovljenja ribe posebna. To nije nešto jednostavno. Treba znati shvatiti kako pristupiti. I ako malo pogriješiš izgubio si sve. Taj pristup odnosi se i na svećenike i biskupe. Važno je biti taktičan u pozitivnom smislu što znači stvarati ambijent u kojem ćeš moći dobiti duše za vječni život. Ako to izgubiš, ako promašiš, onda izgubiš sve, onda sve duše pobjegnu, jer ribe su jako plahe. Takve su i ljudske duše. Ljudi su jako osjetljivi. Na primjer pitanje spasenja, života vječnog, ispovijedi, pitanje duhovnosti, vjere u Boga. To su jako osjetljive teme za čovjeka. Gađaš ga ravno u srce. I ako duhovna osoba, svećenik, biskup promaši, ako ne odradi dobro svoj posao, ostaju teške posljedice. Čovjek će riješiti pitanje kredita, financijske, materijalne probleme, ali kad su mu ranjeni srce i duša onda je to veliki problem. Zato je najvažnije ispravno postupiti na tome području. Važno je na osjetljiv i lijep način pristupiti, ‚uloviti‘ čovjeka. Ribar ne ubija, on nije lovac koji ubija životinje, ribar ulovi ribu, ona je živa. Znači mi ‚lovimo‘ ljude za život vječni, a ne za smrt, ne da ih zarobimo, ne da ih okujemo, nego da budu oslobođeni za Boga i za vječni život“.

Mons. Stipić najavio je i svoje biskupsko ređenje koje će biti u subotu, 17. listopada u Križevcima. Glavni rukopolagatelj bit će umirovljeni križevački vladika Nikola Kekić, surukopolagatelji će biti zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić i apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua. Sudjelovat će i drugi biskupi iz Hrvatske te grkokatolički biskupi iz Slovačke, Ukrajine, Mađarske, Srbije i Sjeverne Makedonije, tako da će na rukopolaganju biti više od 30 biskupa. Mons. Stipiću posebna je čast što će na biskupskom posvećenju biti pravoslavni vladika iz Pakraca Jovan Ćulibrk. To je prvi put nakon dugo vremena da će pravoslavni vladika biti nazočan na biskupskom posvećenju grkokatoličkog vladike, što, prema riječima mons. Stipića, pokazuje otvorenost Crkava i ekumenizam u novije vrijeme koji prije možda nije bio prisutan.

Osvrnuvši se na biskupsko geslo koje je odabrao „Živjet ću i kazivat ću djela Gospodnja“, mons. Stipić rekao je da to znači ne samo biološki biti živ, nego to znači živjeti život u punini, i radovati se i veseliti se i družiti se s ljudima, i moliti se i služiti bližnjemu. To znači živjeti život. „Bog želi i da se raduješ i da plačeš i da budeš sretan i nekad nesretan i da nosiš svoj križ i da slaviš. Sve je to dio života. To Bog daje. A u tome svemu neprestano svjedočiti djela Božja. To je najvažnije – živjeti život u punini i kazivati djela Gospodnja. Ne zatvoriti se, ne biti individua izolirana od svijeta. Ne! Važno je biti u svijetu, živjeti s ljudima, živjeti život i u tome svemu svjedoči djela Božja. Shvatio sam da je to najbolje geslo koje može biti“, rekao je mons. Stipić.

U emisiji se mons. Stipić osvrnuo na svoje pastoralno djelovanje, pa i na greške na kojima je učio kao mladi svećenik. Ispričao je anegdotu kako je išao služiti liturgiju u jednu filijalu na Žumberku, udaljenu 17 kilometara od središta sela. Sve je pripremio, uzeo svoje stvari, došao, otključao crkvu, ljudi dolaze, pet minuta je do liturgije, a on je shvatio da ima sve samo mu nedostaje kalež. I što sad? Sjeo je brže-bolje u auto, jurio 17 kilometara nazad, uzeo kalež, vratio se natrag, a vjernici nervozni zašto kasni liturgija. I ubuduće je uvijek pazio i pomno ispisivao što mu treba, nikad ništa više nije zaboravio.

Mons. Stipić posvjedočio je da ga je Žumberak kao mladog svećenika lijepo prihvatio kao brata i prijatelja. I tako je kao mlad mogao lijepo naučiti kako raditi s ljudima. „Nisu svi ljudi isti. Netko je više otvoren za duhovne stvarnosti, netko je manje. Ali, svi su naši bližnji. Svi su naša braća i sestre. Ti moraš voljeti i onoga koji ne želi ići u crkvu, ne želi ispovijed, ne želi pričest i onoga koji to želi svaki dan. I sa svima njima naći zajednički odnos“, istaknuo je mons. Stipić.

U emisiji se osvrnuo na osobni susret s papom Franjom koji mu je zahvalio što je prihvatio službu koju mu je dao, i na susret biskupa istočnih Crkava s papom Franjom koji ih je potaknuo da budu otvoreni u ekumenskom smislu, da grkokatolici ne budu pojam sprječavanja bliskosti pravoslavaca i rimokatolika, nego da ih približavaju. I potaknuo ih je da budu autentični čuvari svoje baštine, da ne budu muzej – Crkva koja će pokazivati samo svoje starine, nego da budu živa Crkva koja će svjedočiti na svoj način, u istočnom duhu, živoga Krista i njegovu prisutnost u svijetu.