Selca, (IKA) – U povodu 306. obljetnice dolaska prvoga Štambuka u Selca na otoku Braču u organizaciji Udruge „Štambuk” u suradnji s tamošnjom općinom, umirovljeni hvarski biskup Slobodan Štambuk slavio je u utorak 17. srpnja misu za pretke u crkvi Krista Kralja. Na misi su se okupili Štambuci u znak molitve i zahvalnosti prema precima na svemu što baštine od njih kroz nešto više od protekla tri stoljeća. Misi su nazočili predsjednik i dopredsjednik te udruge Mario i Dario Štambuk i ostali iz roda Štambuka. Pozdravljajući pristigle na misi zahvalnici poručio je da je ona sjećanje ne samo na preminule Štambuke, nego i poticaj na molitvu za žive da ih slijede i nastave ono što su im njihovi prethodnici ostavili.
Biskup Štambuk u propovijedi je približio okupljenima neke od istaknutih osoba iz reda Štambuka koji su zadužili svoje mjesto i narod. Poručio je da je za kratkoga boravka u rodnoj župi u Selcima pohodio grobove nekih Štambuka i pogledao natpise nad njihovim grobnim pločama. Uvijek iznova pronalazim neke od njih čiji su natpisi glasni s obzirom na svoj sadržaj. Svojim pohodom groblju htio sam ustvari povezati ovu našu zemaljsku Crkvu s onom u vječnosti. Neka to bude jedno tijelo u shvaćanju životu, poruka da smo jedni na druge oslonjeni, rekao je mons. Štambuk, istaknuvši kako su se preci iz reda Štambuka uzdali u Gospodina. Napomenuo je kako se posebno zaustavio nad grobom bivšega župnika Slavka Štambuka koji je obnašao župničku službu za gradnje selačke crkve, a koji je preminuo 1943. godine. Zbog velikoga i rastućega broja ljudi, upravo je on predložio gradnju nove crkve. Nad njegovim grobom stoji natpis „Molite i radite”. Dragi moji Štambuci, molite i radite. To je poruka jednoga od slavnijih ljudi našega mjesta, naglasio je biskup. Uputio je, nadalje, na poruku „Sve što nije vječno, ništetno je” s groba istaknutoga Selčanina Vjenceslava Štambuka. Jedino vječnost ima veliku cijenu. Sve što nije vječno, nema vrijednosti, poručuje nam taj istaknuti laik, rekao je.
U osvrtu na preminule Selčanine podsjetio je i na život svojega oca Josipa koji je u crkvi djelovao kao zvonar i bio čovjek kojemu je vjera, kako je rekao, „bila pod kožom”. Uz ostale također je zaslužan za dogradnju ove crkve, poručio je biskup Štambuk. Na kraju je istaknuo i grobni natpis „Tvoj glas čekamo Gospodine da nas pozoveš”. „Tko su ti koji čekaju glas? To smo svi mi koji čekamo poziv Gospodnji. Važno je da nas taj poziv zatekne spremne za blagoslovljenu vječnost koju želimo našim pokojnima, ali i živima. Neka ovaj naš susret bude koristan za svakoga od nas. Pokojnima neka je vječni mir u vječnosti, a nama živima Gospodin dao dovoljno mudrosti kako bismo život uskladili s Božjim željama. To molimo, to ostvarimo”, poručio je u propovijedi umirovljeni biskup.
Na misi su pjevala selačka djeca Katarina Nižetić, Ivan Bošković i Lea Nižetić, a pratila ih je s. Marija Kruna Grgat.
Spomen na dolazak prvoga Štambuka na otok, Jana Antonina Standelperghera, zvanoga Stambucco, okupljeni Štambuci nastavili su u Zorinu dvoru iz 1829. godine, uz prikaz rodoslovlja te projekciju fotografija i video zapisa.
Programu je nazočio i biskup Štambuk. U razgovoru s novinarom IKA-e, dopredsjednik Udruge dr. Dario Štambuk, zadužen za rodoslovlje, istaknuo je podatak da je do sada tim prezimenom povezano 1950 ljudi, uključujući i osobe koje su ulaskom u obitelj preuzele to prezime. Prema riječima dopredsjednika, u Hrvatskoj sada živi oko šest stotina Štambuka, a otprilike isto toliko u dijaspori, s naglaskom na Čile i Argentinu. Podsjetio je pritom da je krajem svibnja upriličen susret Štambuka i u Zagrebu s naglaskom na povezivanju mladih.