Hodočašće je organizirano u sklopu programa „Resocijalizacija beskućnika – Most koji spaja“, koji financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Sudionici su posjetili svetište Predragocjene Krvi Kristove, kapelu Sv. Križa i muzej dvorca Batthyany.

Hodočašće je započelo promišljanjem preč. Tukare o žitu i kukolju – motivima biblijske prispodobe. Zrno žita podsjeća na strpljivost i povjerenje, naglasio je. „Čovjek je ta sjemenka koju je Stvoritelj Bog usadio u ovu zemlju. Brine li se Bog za te sjemenke ili je bezbrižno nastavio živjeti? Brižan je Bog, strpljiv i pun povjerenja“, rekao je.

Osvrnuo se i na odnose među ljudima. „Mi druge vidimo kao kukolj, žuljaju nas, smetaju. Možemo ih izbjegavati ili ih nasilno mijenjati, drmati, na silu otvarati pupoljak, prisiljavati da mirišu. A svaki je čovjek zatvoren pupoljak, tajna.“ Istaknuo je da mir, zajedništvo i pomirenje ne nastaju prisilom, nego strpljivošću, povjerenjem i otvorenošću Božjoj milosti.

U nastavku promišljanja preč. Tukara naveo je primjer sv. Bernarda iz Clairvauxa, koji je papi Eugenu III. pisao o opasnosti da čovjek, zaokupljen brojnim poslovima, zanemari vlastitu nutrinu i dopusti da mu srce otvrdne.

Potaknuo je hodočasnike da put u Ludbreg iskoriste kao priliku za zastajanje, obnovu povjerenja i promišljanje o vlastitoj nutrini. „To zrno koje držimo u ruci je tvrdo, ali s puno pažnje i ljubavi, strpljenja, povjerenja, ono će jednoga trenutka postati mekano i donijeti rod“, kazao je te korisnike, djelatnike i suradnike potaknuo da zrno sačuvaju, po povratku kući posade te promotre hoće li niknuti.

Po dolasku u Ludbreg hodočasnike je pozdravio ludbreški župnik Kristijan Stojko. Upoznao ih je s poviješću svetišta Predragocjene Krvi Kristove i predajom o čudu koje se dogodilo 1411. godine tijekom misnoga slavlja, kada je svećenik u kaležu ugledao krv.

Govorio je o čašćenju relikvije Krvi Kristove koja se čuva u svetištu te o svjedočanstvima vjernika koji u molitvi traže Božju pomoć. Župnik Stojko potaknuo je hodočasnike da Gospodinu povjere svoje nakane te ih uveo u zajedničku molitvu Krvi Kristovoj.

Središnji dio hodočašća bilo je misno slavlje koje je predvodio preč. Tukara. Podsjetio je na riječi Prve Petrove poslanice: „Znate da niste bili otkupljeni nečim prolaznim, srebrom ili zlatom, nego skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Jaganjca.“ Preč. Tukara povezao je evanđeosku sliku kvasca s poslanjem Caritasa i svakodnevnim služenjem čovjeku. Istaknuo je važnost toga da kršćani budu kvasac koji djeluje iznutra, unoseći dobrotu, strpljivost i razumijevanje u odnose s drugima. Podsjetio je i na misao sv. Franje Saleškoga: „Jednom žličicom meda može se privući više muha nego bačvom octa“, te hodočasnike potaknuo da u svojem radu i susretima s ljudima biraju blagost i dobrotu.

Tijekom misnoga slavlja liturgijsko pjevanje i sviranje predvodila je s. Kristina Cenkovčan. Nakon mise, povela je prisutne u dvorac Batthyany, gdje su razgledali kapelu Sv. Križa, povezanu s euharistijskim čudom pretvorbe vina u Kristovu Krv, te bulu pape Leona X., kojom je čudo priznato, izloženu u sklopu muzeja. Hodočasnici su razgledali i stalni postav Zbirke sakralne umjetnosti s liturgijskim predmetima i ruhom, poglavito iz razdoblja baroka.

Na kraju hodočašća sudionici su zastali i na točki zbog koje se Ludbreg naziva centrom svijeta, jer se na obodima zemaljskih krugova koji se od nje pružaju nalaze važni svjetski gradovi i metropole, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.