“Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje!
Obratite se i vjerujte Evanđelju” (Mk 1,15)

Draga braćo svećenici, redovnici, redovnice, dragi Kristovi vjernici!

Započinjemo ove godine korizmu Kristovim poticajom svjesni da nas Bog poziva na obraćenje od naših grijeha i slabosti kako bismo zaslužili njegovo opraštanje. No, Kristov poziv je upućen svakom čovjeku da prihvati njegovo evanđelje kao put obraćenja. To pak evanđelje treba poznavati da bi ga se prihvatilo. Apostol Pavao kaže: “Vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom” (Rim 10, 17). Prema tome, uvijek je glavni zadatak Crkve Kristove navijestiti evanđelje svakom naraštaju. Uskrsli je Krist, prije nego će otići svome Ocu, dao apostolima posljednji nalog: učiniti učenicima sve narode i naučiti ih sve što je on naučavao (usp. Mt 28, 19 – 20). Iz toga proizlazi da Crkva ne smije i ne može nikada posustati u svom naviještanju Krista. On je Crkvi također zajamčio svoju trajnu nazočnost u vršenju poslanja u njegovo ime: “I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta” (Mt 28, 20).

Crkva našeg vremena Isusovim je darom shvatila da i ovom našem uzburkanom, zbunjenom i ugroženom svijetu treba na razne načine navijestiti evanđelje. Štoviše, shvatila je da joj je Krist darom svog Duha, u našem vremenu, poslije Drugog vatikanskog koncila, dao novi polet u naviještanju evanđelja nastankom novih crkvenih zajednica i pokreta. Pape našeg vremena, Pavao VI., Ivan Pavao I., Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. često su govorili o novoj evangelizaciji. Novi pokreti i zajednice u Crkvi dio su nove evangelizacije. To je navještaj uvijek istog evanđelja, novim žarom i novim načinom, čovjeku našeg vremena, zavedenom novim naukama, materijalizmom i ponudama različitih religija i istočnih kultura. Svjedoci smo kako su suvremenom sekularizacijom ugroženi brak i obitelj. Napadnut je zlom pobačaja nerođeni život a eutanazijom, starački, nemoćni i bolesni čovjek. Etika i moral u društvenom životu uzmiču pred egoizmom, za koji profit postaje vrhunski zakon čovjekova djelovanja. S druge strane, Duh Božji u naše vrijeme osobito potiče u Crkvi nove oblike naviještanja evanđelja svijetu, ali su poticaji Duha upućeni i samim vjernicima u Crkvi za njenu trajnu obnovu.

Naša, Zadarska nadbiskupija, naša mjesna Crkva, kroz posljednja je desetljeća, a posebno nakon pada komunizma i nakon dolaska slobode, otvorila vrata novim crkvenim zajednicama i novim pokretima kao jednom od putova nove evangelizacije. Kao biskup mjesne Crkve ne smijem i ne mogu isključiti ili zanemariti nijedan, u Crkvi priznat i prikladan, put evangelizacije i katehizacije.
Tako, dakle, s dopuštenjem i poticajom papa i dopuštenjem biskupa, u Katoličkoj Crkvi djeluje više od 120 različitih zajednica i pokreta kojima je cilj izgrađivati vjeru u svojim članovima i vršiti apostolat u Crkvi kako bi ljudi produbili svoju vjernost Kristu i pomogli drugima da otkriju Krista u svom životu. U našoj Nadbiskupiji sad je nazočno devetnaest različitih crkvenih zajednica i pokreta. Sve te zajednice i pokreti odobreni su od Crkve. Zajedničko svim tim pokretima jesu isti, dobri plodovi: obraćenje, sakramentalni život, kršćanski pogled na brak i obitelj, rast broja duhovnih zvanja, odgovornost za Crkvu, misijski polet, skrb za potrebne, siromašne i za ljude na rubu društva.

Budući da su se unutar naše Nadbiskupije u posljednje vrijeme postavljala neka javna pitanja glede djelovanja Neokatekumenskog puta, dužnost mi je, kao pastiru ove Nadbiskupije reći sljedeće:
Na mene, kao biskupa ove mjesne Crkve, spada različitim crkvenim zajednicama i pokretima dati dopuštenje za njihovo djelovanje u skladu s odlukama rimskih papa. Poznato je da nijedan pokret i nijedna zajednica ne može djelovati u Crkvi ako nije odobrena. Stoga sam, dakle, odobrio rad svih nazočnih pokreta u Nadbiskupiji.
Moja zadaća je također bdjeti nad njihovim djelovanjem i pomagati pokretima i zajednicama da svojim radom u određenim župama Zadarske nadbiskupije pridonesu duhovnom bogatstvu cijele Nadbiskupije.
Duhovni pokreti i zajednice ponuđeni su župnicima kao pomoć u djelovanju župe. Te zajednice mogu osobito pomoći u katehizaciji djece i mladih. Naši su hrvatski biskupi prije nekoliko godina župu nazvali zajednicom zajednica u kojoj se trebaju vidjeti znakovi kršćanskog života. To znači da su prihvatili novu stvarnost u životu naše Crkve.

Pokrete i crkvene zajednice želim potaknuti da budu uvijek vjerni svojim karizmama koje je odobrila Crkva, a poslušni biskupu kojem su odgovorne za svoj rad. Neka zajednice budu otvorene redovitom pastoralu u župi, spremne na suradnju sa župnicima u duhu poštovanja i poniznosti.

Župnicima upućujem poziv da budu zauzeti u svom radu u trajnoj obnovi svojih župa. Ako osjete da im zajednice i pokreti mogu pomoći, neka izaberu ono što drže najprikladnijim za svoje župe. Jer župnik je pastir koji je pozvan biti otvoren inicijativama i pastir za sve u svojoj župi, otvoren svima svojom pastirskom revnošću.
Vjernike pak koji nisu u pokretima potičem da imaju širinu i dobrohotnost u prihvaćanju novih stvarnosti u župama naše Nadbiskupije.

Svi osjećamo ovog časa u našoj Nadbiskupiji da nema mjesta etiketiranju, omalovažavanju ili klevetama, bilo karizmi, bilo pojedinih njihovih članova ili bilo koga u župama. Svi su pozvani na uzajamno poštovanje bilo među karizmama, bilo među pojedincima, kako među svećenicima tako i laicima. Mora se također izbjeći sablazan malenih u našoj mjesnoj Crkvi.

Siguran sam da su našoj mjesnoj Crkvi najveće pitanje oni koji su se udaljili od nje ili su izvan nje. Zato, ovo je vrijeme kad se uistinu traži novi pristup čovjeku svake dobi, koji se grčevito pita o smislu svog života. Ključno je također pitanje hoće li ova generacija mladih biti u Crkvi ili izvan Crkve? Stoga, u Godini mladih za našu Nadbiskupiju želim pozvati sve: roditelje, vjeroučitelje, svećenike, redovnike i redovnice da se založimo svim duhovnim snagama i pastoralnim metodama za njihov odgoj u vjeri. To će biti jamstvo našoj nadi da mladi budu temelj našoj kršćanskoj budućnosti na ovom tlu.

Potičem sve, na početku korizmenog vremena, da se trudite živjeti evanđelje Kristovo u obraćenju kao trajnom procesu našeg vjerničkog življenja. Neka vlada sloga i ljubav, svećenika i Kristovih vjernika laika, u zajedništvu s redovnicima, redovnicama i u suradnji s brojnim katehetama, već angažiranima u životu naše Nadbiskupije, kako bi Kristovo evanđelje svakoga od nas uvelo u tijesno zajedništvo s Kristovom osobom.

Sve vas u Kristu pozdravljam i blagoslivljem, stavljajući vas pod zaštitu Marije Majke Crkve.