Izv. prof. dr. sc. Daniel Miščin (Fakultet filozofije i religijskih znanosti, Sveučilište u Zagrebu) održao je predavanje o temi „Izazov praktičnosti antičke filozofije u misli Pierrea Hadota“. Promatrajući temeljnu misao francuskog filozofa Pierrea Hadota (1922.–2010.) u svjetlu Heideggerova uvjerenja kako ozbiljan mislilac može misliti samo jednu misao, jasno je što je Hadotova glavna ideja: antička filozofija u svojoj je biti usmjerena k praktičnoj svrsi, tj. oplemenjivanju (vlastita) života. U tom kontekstu, osobito kod stoika i epikurejaca, filozofija je u eminentnom smislu “skrb za sebe”. Razvijajući svoju misao u dijalogu s Hadotovim opusom, predavač je razmotrio mogućnost obnove modernog razumijevanja filozofije i prevladavanja njezine krize, i to upravo na tragu antičkog razumijevanja filozofije kao “skrbi za sebe”.

Izv. prof. dr. sc. Johannes Panhofer (Institut za praktičnu teologiju, Sveučilište u Innsbrucku) govorio je o temi „Daje li religija zdravlje? Rezultati emprijske psihologije religije“. Putem skrbi o sebi želi se upoznati svoje potrebe i čuvati svoje tjelesno i duševno zdravlje. Jesu li religija i duhovnost izvori (mentalnog) zdravlja i osobnog dobrostanja ili pak čine rizik, kontroverzno je pitanje, ističe predavač te dodaje da jednostrana individualna iskustva i ideološka rovovska bitka oblikuju raspravu. Predavač ističe kako je potrebna pažnja i određeni kriteriji kako bi religija razvila svoju iscjeliteljsku snagu, ali upozorava da istraživanja jasno pokazuju kako nisu sve religioznosti iste. Temeljni je čimbenik kada, gdje i zašto religija ima konstruktivan ili destruktivan učinak.

Prof. dr. sc. Stanko Gerjolj (Teološki fakultet, Sveučilište u Ljubljani) izlagao je o temi „Geštalt pedagogija – skrb za samoga sebe kao dodirna točka teološkog i psihološkog obrazovanja“. U dinamici odnosa između teologije i psihologije prije nekoliko desetljeća rodila se kršćanska geštalt pedagogija koja se sustavno nadovezuje na biblijsku antropologiju i kršćansku tradiciju, uzimajući u obzir i koristeći brojne ključne zakonitosti različitih psiholoških smjerova. U središte svog istraživanja i rada geštalt pedagogija stavlja istog čovjeka kao teologija i (posebice humanistička) psihologija. Kod oba vida to je čovjek koji žudi za spasenjem i traži poglede koje će mu ispuniti i osmisliti život, naglasio je dr. Gerjolj. Moć komplementarnosti vidimo u činjenici da teologija i geštalt pedagogija smisao ljudskog života i rada ne vide u zatvaranju u sebe, nego u otvaranju prema bližnjima i Bogu. Iako geštalt pedagogija aktivira uglavnom ljudske resurse za prevladavanje životnih izazova i stoga koristi mnoge terapijske elemente, što ih, naravno, preventivno stavlja u službu integriranih obrazovnih procesa, uvijek je svjesna da samo teologija može otvoriti put do posljednjeg smisla života.

Prof. dr. sc. Zbigniew Szczepan Formella (Institut psihologije, Fakultet obrazovnih znanosti, Papinsko sveučilište Salesiana, Rim) govorio je o temi „Mladi danas: između potrebe za autonomijom (skrb za samoga sebe) i potrebe za pripadanjem (skrb za druge). Neki psiho-formativni vidovi)“. Naglasio je da je za govor o mladima važno znati stajalište mladih. Istodobno, čini se značajnim i razmišljanje odrasloga koji je godinama zauzet znanstvenim istraživanjem problema koji se odnose na mlade te se nalazi u izravnom radu s mladima. Na temelju te dvije pretpostavke koje počivaju na trajnoj suradnji prikladne teorije i svakodnevne odgojne prakse, predstavio je svoj doprinos u psiho-pedagoškom ključu. Usredotočio se na dobnu skupinu između 18 i 25 godina, što je tipična skupina za sveučilišno razdoblje ili početak profesionalne aktivnosti za one koji ne idu akademskim putem. U tom se razdoblju uočavaju dva relevantna područja proučavanja i svakodnevne zauzetosti: razvoj osobne autonomije i izbor društvene pripadnosti. Istaknuo je da trajno ostaje valjano pitanje koje si postavlja mlada osoba: jesam li zaista ja taj koji idem u potragu za svojim identitetom i svojim zvanjem ili sam “izmanipuliran” od vanjskog svijeta, koji mi govori što, kako i gdje treba biti ili učiniti? Slično tome, postaje relevantan govor o socijalizaciji ili društvenoj pripadnosti. Ne brinu nas dva radikalna izbora na ovome području, naime, takozvana “anarhija” koja odbacuje konstruktivno sudjelovanje u društvenoj zajednici te ovisnost o drugima koja se može odabrati ili nametnuti mladoj osobi. Takvi suprotni stavovi zahtijevaju specifična i višedimenzionalna istraživanja.

Prof. dr. sc. Anđelko Domazet (Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu) održao je predavanje o temi „Gdje je nestala duša? Pledoaje za upotrebu pojma ‘duša’ u vremenu antropološke krize)“. U današnjem kulturnom i znanstvenom kontekstu izgubio se svaki trag onome što smo stoljećima u kulturnoj povijesti, u povijesti religija, u filozofiji i teologiji nazivali imenom “duša”. Pojam “duša” nije više predmet studijskog izučavanja, tek je još retorička ili pjesnička figura, riječ kojoj se pridaje puka simbolička vrijednost u popisu uhodanih pobožnih izraza religioznog jezika, kazao je predavač naglasivši da je svrha izlaganja prikaz aktualnosti zaboravljenog pojma ljudske duše, kao i pokušaju da se taj pojam učini razumljivim suvremenom čovjeku u kontekstu prirodoznanstvene slike svijeta. Pojam ljudske duše i danas može biti “prijenosnik” cjelovite i smislene vizije kršćanske slike čovjeka. Prijepodnevni dio programa završio je predstavljanjem Zbornika radova „Crkva između iseljavanja i useljavanja“ 25. međunarodnog teološkog simpozija KBF-a Split.

Nakon popodnevne stanke, uslijedilo je deset izlaganja. Izv. prof. dr. sc. Irena Sever Globan (Odjel za komunikologiju, Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb) govorila je o postavljanju granica i asertivnosti u interpersonalnoj komunikaciji kao obliku skrbi o samima sebi, a dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski (Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Zagrebu) izlagala je o temi „Skrb za svoju vulnerabilnost i rezilijentnost u vrijeme pandemije COVID-19“. Dr. sc. Mijo Nikić (Fakultet filozofije i religijskih znanosti, Sveučilište u Zagrebu) naslovio je svoje izlaganje „Skrb za samoga sebe – narcizam?“, a dr. sc. Boris Vidović (Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu) govorio je o smislu kao skrbi za samoga sebe. Naslov izlaganja prof. dr. sc. Gorana Karduma (Samostalna katedra za psihologiju, Fakultet filozofije, Sveučilište u Splitu) bio je „Za što skrbi psihologija? Za sebe ili za dušu?“. Prof. dr. sc. Jadranka Garmaz i doc. dr. sc. Mihael Prović (Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu) naslovili su svoje izlaganje „Skrb za samoga sebe i religioznost u formiranju identiteta i zadovoljstva životom kod mladih“. „Trening kandidata za pomorske diverzante između skrbi za sebe i drugih izazova“ bio je naslov predavanja prof. dr. sc. Borisa Maleše i izv. prof. dr. sc. Josipa Dukića (Kineziološki fakultet, Sveučilište u Splitu/Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu). Doc. dr. sc. Emanuel Petrov i lic. theol. Šimun Markulin (Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu) govorili su o temi „Transcendentno iskustvo samoga sebe u vrijeme pandemije COVID-19“; izv. prof. dr. sc. Marijo Volarević (Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu) izlagao je o temi „Žena od antičkog imperativa ‘skrbi za sebe’ do etičkog ‘skrbi za drugoga’: feministički i kršćanski pogled“, a lic. theol. Jenko Bulić (Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu) naslovio je svoje predavanje „Skrb o samome sebi? Tradicionalne vrijednosti i individualizam“.

Nakon zanimljive rasprave, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu prof. dr. Mladen Parlov zahvalio je svim predavačima na izlaganjima iz kojih je proizišlo mnogo zanimljivih ideja i otvorenih perspektiva o vrlo važnoj temi koja dodiruje različite vidove od psihologije, teologije, filozofije do svakodnevnog života te je proglasio simpozij zatvorenim. Simpozij je održan uz strogo poštivanje epidemioloških mjera. Neki izlagači svoja su predavanja održali online, a neki su fizički nazočili simpoziju. Svi zainteresirani simpozij su mogli pratiti uživo na YouTube kanalu Fakulteta.