Projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije iz programa REC (Rights, Equality and Citizenship). Cilj izobrazbe nije samo povećanje stručnog znanja zaposlenika koji neposredno rade s djecom, već da se i na organizacijskoj razini usvoji pristup koji se temelji na znanjima o traumi, istaknula je asistentica na Projektu Ljiljana Ban.

Tim SOS Dječjeg sela čine: nacionalni koordinator Projekta soc. pedagog Krešimir Makvić, projektna asistentica soc. radnica Ljiljana Ban, glavni treneri soc. pedagoginja i psihoterapeutkinja Sanja Orešković Vrbanec i psiholog i psihoterapeut Mihael Kozina te stručnjak po iskustvu student fizioterapije Ivan Šarić.

„Ova izobrazba obogatila me je kvalitetnom razmjenom iskustava i kreativnim idejama, kao i podrškom kolega za daljnji rad. Mnogo rada u malim grupama te otvorenih i konstruktivnih diskusija odvijalo se u poticajnom okruženju, pod stručnim vodstvom doista izvrsnih voditelja. Kada je govorio mladi Ivan, bivši korisnik SOS Dječjeg sela, ostavio je jak dojam na sve nas, a posebno nas je dirnulo kada je rekao da je najbitnija zadaća odgajatelja da korisnicima omoguće da Dom (ustanova) postane zaista njihov dom“, izjavila je sudionica odgojiteljica Nevenka Puček koja u Caritasovoj Kući sv. Franje radi trinaest godina.

Drugi modul izobrazbe Caritasovih zaposlenika o traumi održat će se u srpnju ove godine, a cjelokupna edukacija bit će prijavljena za bodovanje u obje komore – Hrvatskoj psihološkoj komori i Hrvatskoj komori socijalnih radnika.

EKSKLUZIVNI TRENING ZA CARITASOVE ZAPOSLENIKE

U okviru projekta „Skrb temeljena na znanjima o traumi“, osim izobrazbe za zaposlenike CZN-a stručni tim SOS Dječjeg sela Hrvatska održat će još četiri treninga regionalnog karaktera u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci. „U tim trenizima bit će kombinacija zaposlenika iz različitih ustanova. Ovaj trening održavamo ekskluzivno za zaposlenike Caritasa jer je on prijavio najviše polaznika i popunio čitavu grupu“, objasnio je nacionalni koordinator Makvić.

Sadržaj prvog modula izobrazbe opisala je Orešković Vrbanec. „Tijekom ova tri dana prošli smo sva najrecentnija znanja i informacije o razvoju traume. Dosta smo govorili o neurobiološkom razvoju traume u ljudskom ponašanju, a drugi dio treninga, odnosno drugi modul, posvetit ćemo više alatima, načinima kako se stručnjaci mogu brinuti sami za sebe jer raditi s traumom i s djecom i mladima koji imaju traumatska iskustva u djetinjstvu nije jednostavna stvar i preduvjet je da se profesionalci koji to rade s velikom ljubavlju i usredotočenošću isto tako znaju dobro pobrinuti za sebe.“

Orešković Vrbanec također je istaknula jednu novinu za stručne izobrazbe toga tipa. Naime, u programu uz educirane trenere, nastupa i jedna mlada osoba s autentičnim iskustvom boravka u ustanovi alternativne skrbi. „To daje jedan poseban kredibilitet jer stručnjaci su kompetentni, znaju i mogu, međutim stručnjaci rijetko imaju osobno iskustvo boravka u alternativnoj skrbi. Zato je vrlo često osobni doživljaj čuti od mlade osobe kako je ona sve to doživjela i proživjela“, kazala je, predstavljajući Ivana Šarića koji to čini u njihovom timu.

Šarić nije govorio samo o svojemu iskustvu već i o iskustvima drugih mladih osoba koje poznaje, a koje su bile u alternativnoj skrbi. Osim njega, u projekt je uključeno još dvoje mladih s istim iskustvom.

Psiholog i psihoterapeut Kozina opisao je i produbio cilj ove izobrazbe. „Cilj nam je bio posvijestiti polaznicima koliko je važno poznavanje utjecaja traumatskog iskustva na odrastanje, formiranje osobe i njezino funkcioniranje u odrasloj dobi. Namjera nam je fokus staviti na nešto što se zove kompleksna trauma ili tzv. razvojne traume, o čemu se do sada nije toliko puno govorilo, a omogućiti mladima da podijele iskustvo iz djetinjstva može biti ljekovito jer može pomoći mladim ljudima da ne ponavljaju neka ponašanja i ne upadaju u probleme koji mogu činiti poteškoću na adaptaciju na odrasli život.“

„Velik broj djece svoju traumu je doživio od ljudi koji su za sve nas najvažniji – od svojih roditelja. Treba imati na umu da je i izdvajanje iz biološke obitelji-matice, koja je za svakog pojedinca najvažnija matica, u alternativnu skrb također traumatičan događaj za dijete. Zadatak onih koji su svakodnevno s tom djecom, koji s njima žive, nije da prorađuju traumu s djetetom – jer to treba raditi psihoterapeut i/ili psihijatar – nego odgajatelji u ustanovi ili udomitelji u svojim kućama trebaju takvoj djeci pružiti siguran prostor, sigurno mjesto – kako se i zove ovaj projekt – na kojemu će se dijete konačno osjećati sigurno, izvan opasnosti. Naime za dijete koje ima traumatsko iskustvo postoji niz okidača koji ga na njega podsjećaju pa može reagirati kao da je ugroženo, iako te ugroze nema. Stoga je zadatak odgajatelja pokazati mu što je to ljubav, što znači imati siguran odnos s nekim i imati povjerenje, osloniti se na njega i onda bezbrižno rasti. Moramo pružiti svakom djetetu maksimalnu skrb i brigu koju mu možemo pružiti i omogućiti mu da potakne svoje potencijale da procvatu. To je naš zadatak kao stručnjaka. Ako smo u tome uspjeli, vrlo mnogo smo napravili ne samo za pojedinca nego i za društvo općenito“, naglasila je asistentica Ljiljana Ban. „Veseli kada se cijela organizacija, poput Caritasa, uključi u proces edukacije, što znači da je ustanova odlučila imati sustav utemeljen na znanjima o traumi“, istaknula je.

CARITAS JEST I ŽELI BITI SIGURNA LUKA DJECE

„Omogućavanjem ove edukacije, kao voditeljica Sektora usluga socijalne skrbi, željela sam stručnim radnicima dati poruku da organizacija u kojoj rade – Caritas Zagrebačke nadbiskupije – brine o njima, daje im podršku u radu, uvažava složenost i odgovornost njihovog rada te im želi pomoći da u istom budu što uspješniji na osobnoj, profesionalnoj i stručnoj razini, odnosno da korisniku za kojega brinu mogu pružiti najbolju moguću uslugu“, obrazložila je Suzana Horvat Kutle uključivanje Caritasovih stručnih zaposlenika u izobrazbu.

Neupitno je da se stručna praksa razvija, da smo danas svi podložni brzim promjenama i potrebi „hvatanja koraka“ s vremenom u kojemu živimo te da je cjeloživotno obrazovanje postalo ultimatum, objasnila je nadalje. „Budući da u okviru usluga socijalne skrbi Caritas kroz svojih sedam kuća brine o različitim korisničkim skupinama, a pretežito o djeci bez adekvatne roditeljske skrbi, sadržajem ove edukacije – usmjerene na traumatska iskustva djece – smatram da ciljamo u samu srž našega rada pri čemu je isto usmjereno na najprimjerenija postupanja koja osiguravaju i podižu standard kvalitete naše usluge.“

Često čujemo izraz ili frazu „najbolji interes djeteta“, a što to zapravo znači, upitala je voditeljica Sektora usluga socijalne skrbi Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. „U našemu slučaju znači donositi odluke i raditi s djecom na način da je zadovoljen princip najboljeg interesa djeteta, a da bismo to mogli trebamo stručno ojačati naše kapacitete. Ovom edukacijom naučit ćemo da se najteže traume događaju unutar odnosa s drugim ljudima (što su nam te osobe bile bliskije, to je teže) te da su zdravi odnosi ključ oporavka, naučiti ćemo koliko je važno izgraditi dobar odnos s korisnikom i na njemu graditi sve promjene, pokazati im da su nam važni, a ujedno pri tom postaviti profesionalne granice. Naime, iako na oporavak od traume utječu mnogi čimbenici, znamo da su brižni i stabilni odnosi s odraslim osobama presudan element koji djeci i mladima pomaže u prevladavanju traumatskih iskustava – Caritas svakako jest i želi biti njihova sigurna luka“, odgovorila je.

VIŠE O PROJEKTU

Međunarodni projekt „Skrb temeljena na znanjima o traumi“ započeo je u ožujku 2020. godine i traje do lipnja 2022. godine. SOS Dječje selo Hrvatska jedan je od šest partnera na projektu čiji je nositelj SOS-Kinderdorf International. Tim SOS Dječjeg sela Hrvatska nada se da će, osim povećanja osposobljenosti stručnih zaposlenika i integriranja znanja o traumi u rad nekih organizacija, uspjeti postići i određene promjene u hrvatskom zakonodavstvu da djeca koja se nalaze u alternativnoj skrbi dobiju što više podrške u prevladavanju traumatskih iskustava. Veliki znak prepoznavanja vrijednosti njihova projekta svakako je preporuka Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike centrima za socijalnu skrb i ustanovama alternativne skrbi da uključe svoje zaposlenike u tu edukaciju.