Svečana misna slavlja u Donjem Lapcu i Zavalju predvodio je vlč. Dino Rupčić, župnik tih dviju župa.

Donji Lapac je jedina župa u Riječkoj metropoliji koja je posvećena sv. Ivanu Pavlu II., a Zavalje se uslijed povijesnih okolnosti teritorijalno nalazi u BiH, a pastoralna skrb povjerena je Gospićko-senjskoj biskupiji.

Na Tijelovo se slavi vjerska tajna Presvetog Oltarskog Sakramenta ili euharistije kao spomen Isusove Posljednje večere, ali, “to nije samo spomen”, istaknuo je vlč. Rupčić.

“Slaviti euharistiju znači biti zaljubljenik bratstva, darivanja, zajedništva, sjedinjenja, pomirenja, pravednosti. Isus je i sada živ i prisutan u kruhu i vinu. Apostol Pavao to još obogaćuje i kaže da je to i iščekivanje konačnog Isusovog dolaska. Dakle, uključena je i budućnost”, poručio je vlč. Rupčić, podsjetivši na apostolsku Pavlovu riječ: „Kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe“.

Otajstvo euharstije u kojem je na poseban način s nama prisutan Isus pod prilikama kruha i vina predstavlja nešto izuzetno. “To je tipično kršćansko, i u nikakvoj drugoj religiji nema nešto slično tome. Otajstvo euharistije u središtu je svega kršćanskog života. U svakoj misi Isus je s nama. Govori nam nedjeljom i običnim danom: ‘Uzmite i jedite’. Ja sam u kruhu i vinu. Pozvani smo da blagujemo”, istaknuo je propovjednik, potaknuvši puk da stane pred otajstvo euharistije, pred kojim treba šutjeti i slušati Isusa što govori našem srcu.

“Tim se tajnama treba približiti živom vjerom i ljubavlju. Gospodina se slavi čistim srcem i vjerničkim raspoloženjem. Gospodin dolazi i obdaruje nas neizrecivim darovima. Ako ga primamo vjerom i ljubavlju, mi postajemo kao Isus, postajemo kristonoše jer se njegovo tijelo i krv šire našim udovima, te, prema svetom Petru, postajemo dionici božanske naravi”, istaknuo je vlč. Rupčić.

Župnik Rupčić podsjetio je da je za Židove pashalna večera bila sjećanje na izlazak iz ropstva i na sve što je Gospodin učinio za njih. “Ali, bilo je to i više od sjećanja! Blagovali su pashalno janje s uvjerenjem i sa sigurnošću da je Bog i sada s njima. On ih vodi! Mogu biti mirni i sigurni – s njima je Bog koji će ih i unaprijed oslobađati”, naglasio je vlč. Dino, rekavši da je Isus novi Jaganjac. “S njim započinje nova etapa povijesti, novi Savez! Pod prilikama kruha i vina, dakle svakodnevne hrane i pića, Isus daje samog sebe. U kruh i vino što ga daje svojima sabrao je svu povijest: svoj život, svoju muku, svoju otkupiteljsku smrt i uskrsnuće. U znaku kruha i vina Isus je stalno prisutan, ne kao neki davni vođa i učitelj kojeg se spominjemo, nego kao živi vođa i učitelj koji nam sada u kruhu daruje samog sebe. Kao da nam kaže: U kruhu sam vaš suputnik: s vama suosjećam, radujem se s vama: s vama trpim i s vama patim”, ohrabrio je vlč. Rupčić.

Misa, euharistija je uspomena na Isusovu Posljednju večeru, ali, “ona je i sadašnja Isusova prisutnost s nama i iščekivanje konačnog Gospodinovog dolaska. Zato u svakoj misi nakon pretvorbe kažemo: ‘Tajna vjere!’. Ono što odgovorimo na taj zaziv – to je misa. Smrt Gospodinovu naviještamo: sjećamo se Isusove smrti, njegovog žrtvovanja za nas. Slavimo njegovo uskrsnuće, doživljavamo ga živog među nama u ovom otajstvu, kao što su ga apostoli susreli živog nakon uskrsnuća. I treća dimenzija – iščekujemo da opet dođe u slavi. Kazao je da će doći na kraju kao Sudac živih i mrtvih”, pojasnio je vlč. Rupčić.

“Ići na pričest ne znači blagovati Isusovo tijelo i otići dalje kao da se ništa nije dogodilo, ostati isti čovjek, misliti samo na sebe, loše misliti o drugima, vrijeđati ih i ranjavati. Jedan liturgičar je lijepo kazao: ‘Euharistija nije kao kafić, gdje naručiš ono što želiš i što ti se sviđa; popiješ, platiš i odeš dalje’. Ne moraš nikome polagati račun gdje si bio, što si radio, što si pojeo i popio. Na tebi se ništa od toga ne vidi. Nema nikakve promjene. U pričesti primamo Isusa. Pričest je vrhunski dar, ali iz tog božanskog dara proizlazi obveza postajati drukčiji, biti prema ljudima ono što je bio Isus. Valjda je ono prvo lakše, jer svi mi darove rado primamo, a obveze teško prihvaćamo, olako ih zaboravljamo i odgađamo”, upozorio je vlč. Rupčić.

Naglasio je i da se za Isusovu riječ “Tko blaguje od ovoga kruha, živjet će uvijek… ako i umre, živjet će“ traži vjera. “Vjera kao osobni čin koji nas veže uz Spasitelja, uz Isusa koji se daruje svakome od nas, svakome nudi puni život koji će se, po Božjem planu, preobraziti u vječni život s Bogom. Uskrsli Isus prvi je prešao u taj novi život, kamo nas poziva. Svi smo pozvani da jednom u vječnom nebeskom kraljevstvu uživamo život u zajedništvu s Bogom”, zaključio je vlč. Dino Rupčić.

Pjevanje na misi predvodio je i svirao vlč. Josip Šimatović, upravitelj svetišta Crkve hrvatskih mučenika u Udbini i dekan Udbinskog dekanata. Nakon mise, uslijedile su svečane tijelovske procesije kroz te dvije župe.

Tijekom procesije ulicama Donjeg Lapca, blagoslov s Presvetim na postajama udijelio je vlč. Josip Šimatović. Župnik Rupčić zahvalio je kolegi Šimatoviću na kolegijalnoj podršci dolaskom, jer je osobiti izraz poštovanja i svečanije kada manju župu pohodi i drugi svećenik kao podrška župniku i vjernicima.

Donji Lapac nastanjuje 250 katolika uglavnom doseljenih iz BiH, koji su to mjesto nastanili nakon doživljenog stradanja u BiH. U Zavalju živi 110 ljudi, uglavnom starije životne dobi. Zavalje je mučeničko mjesto, žrtvu su podnijeli i tijekom srbijanske agresije 1990.-ih godina, kada je ubijeno 20 osoba iz Zavalja, među kojima su bili i civili starije životne dobi. Nakon Drugog svjetskog rata, od 1947. g., mjesto je teritorijalno pripojeno BiH, no tamošnji osjećaji stanovnika su ličke pripadnosti duhom.

Trud župnika Rupčića koji tim ljudima župne i blagdanske svetkovine želi i izvanjski obogatiti svečanim liturgijskim znacima znak su brižne pastirske blizine i poštovanja za sve što su ljudi u tom kraju pretrpjeli u prošlosti te sadašnji naraštaj vjernika rado sudjeluje I podržava vlč. Rupčića u njegovanju crkvene tradicije za buduće naraštaje. Stoga su i tijelovske procesije osobiti dar župljanima Donjeg Lapca i Zavalja, jer su obje te procesije uvedene upravo marom i zaslugom njihovog sadašnjeg župnika Dine Rupčića.

Naime, od 2015. god., otkad pastoralno vodi te dvije župe, vlč. Rupčić u Donjem Lapcu pokrenuo je održavanje tijelovske procesije, a u Zavalju je obnovio njeno održavanje, jer je bila ukinuta 1978. godine.

U Donjem Lapcu sudjelovanje u procesiji obogatili su članovi KUD-a Kraljice Katarine, koji nosi ime po bosanskoj kraljici Katarini Kotromanić, franjevačkoj blaženici. Članovi toga KUD-a odjeveni u narodnu nošnju nosili su baldahin ispod kojega je župnik Rupčić nosio Presveto.

U želji da iskaže poštovanje i zahvalnost članovima pogranične Policije, prema kojima je upućen i kao župnik koji prelazi granicu da služi u Zavalju, vlč. Rupčić povjerio je članovima Policije da budu angažirani u tijelovskoj procesiji u Zavalju. Policajci su nosili ferale pokraj baldahina sa župljanima u narodnoj nošnji, a župnik Rupčić nosio je Presveti Oltarski Sakrament s kojim je uputio euharistijski blagoslov tamošnjem narodu kojega ohrabruje dušobrižništvo njihovog župnika Dine Rupčića.