Dr. don Mile Vidović (Vidonje, 1935.) obnašao je pastoralne, odgojne, obrazovne i administrativne službe u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Među ostalim, bio je njezin generalni vikar (1981.-1989.) te više godina nastavnik u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji i od od 2001. do 2010. njezin ravnatelj. S područja crkvene povijesti objavio je 11 samostalnih i 3 urednička djela te više članaka i napisa. Osobito se posvetio proučavanju biografija dalmatinskih biskupa (Nikola Bijanković, Josip Marija Carević, Kvirin Klement Bonefačić, Ćiril Banić), crkvenoj povijesti doline Neretve i povijesti Splitske metropolije. Zbornik radova u čast ovom znanstveniku i pastoralnom djelatniku, koji je uredio crkveni povjesničar i leksikograf dr. sc. Ivan Armanda, ima sedamnaest radova, podijeljenih u tri šire tematske cjeline.

Prvi dio zbornika donosi dva članka o životu i znanstvenom radu svečara dr. don Mile Vidovića. Urednik zbornika Ivan Armanda donio je pregled Vidovićeva života s osvrtom na njegov znanstveni rad te bibliografijom objavljenih samostalnih djela, uredničkih izdanja, članaka, priloga i napisa, a Domagoj Vidović je istražio njegov doprinos onomastičkim istraživanjima.

U drugom dijelu zbornika pet je članaka koji se bave temama iz crkvene povijesti don Milina zavičaja, doline Neretve. Prvi u nizu tih radova, autorice s. Natanaele Radinović, zapravo je biblijske tematike, jer se bavi temom pastirstva u knjizi proroka Ezekiela. No, autorica na kraju rada proširuje temu i govori o crkvenim pastirima iz doline Neretve, osobito o misionaru o. Anti Gabriću. Fra Petar Lubina je u preglednom članku opisao vidljive tragove Gospine prisutnosti u dolini Neretve, tj. crkve, kapele i kapelice posvećene Majci Božjoj u tom kraju. Njihova brojnost i pobožnost neretvanskoga puka prema Blaženoj Djevici Mariji dopuštaju da se dolina Neretve naziva i Gospinom dolinom. Ta je dolina bogata i duhovnim zvanjima, među kojima su osobito brojna ženska zvanja, a njih je najviše iz svečarove rodne župe. Više od pola redovnica iz doline Neretve rođeno je u Vidonjama, odakle potječu i najstarije poznate neretvanske redovnice. Njihov bogati i plodni apostolat na raznim poljima opisala je s. Dolores Matić, a s. Estera Radičević posebno se posvetila životu i djelovanju neretvanske redovnice s. Milene (Anke) Bebić iz Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa. Neretvanske teme u ovom zborniku zaključuje stručni rad Ivana Balte, koji je donio pregled podataka o matičnim knjigama neretvanskih župa pohranjenih u Nadbiskupskom arhivu u Splitu.

U trećem dijelu zbornika deset je radova koji se bave raznim temama iz povijesti Crkve u Hrvata, pri čemu se neki radovi naslanjaju na Vidovićeva istraživanja, produbljujući i nastavljajući ih. Vinko Tarbušković je, iznoseći najnovije spoznaje o tragovima poganskih kultova u starogradskom polju, pokazao njihovu vezu s formiranjem kršćanskih bogoštovnih mjesta, a don Slavko Kovačić je donio vrstan pregled školovanja dijecezanskoga klera u dijelu Dalmacije pod mletačkom vlašću do 1797. Vlč. Franjo Velčić opisao je život i djelovanje dr. Kvirina Klementa Bonefačića prije imenovanja splitskim i makarskim biskupom, Hrvoje Njavro je opisao društveno i crkveno djelovanje zadarskoga nadbiskupa Mate Garkovića, a Margareta Matijević istražila je prisutnost Dalmacije i Dalmatinaca, poglavito dalmatinskoga svećenstva i redovništva, u Dnevniku zagrebačkoga nadbiskupa Antuna Bauera. Biografske je tematike i članak Ivana Pažanina o segetskom svećeniku don Petru Špiki s osvrtom na segetsku župu u Drugom svjetskom ratu i poraću, do početka šezdesetih godina 20. stoljeća kad je službu župnika preuzeo don Mile Vidović.

Članak Ore Mušćet govori o konzervatorsko-restauratorskim radovima na pašmanskom samostanu sv. Kuzme i Damjana prema dnevnicima o. Benedikta Celegina, člana tog samostana. Njezin članak spada i u povijest redovništva, čime se bavi još nekoliko članaka u trećem dijelu zbornika. Fra Ljudevit Anton Maračić opisao je turbulentno ali iznimno zanimljivo i plodno razdoblje iz povijesti samostana sv. Frane u Splitu od 1600. do 1800. godine, s naglaskom na ulogu franjevaca konventualaca iz splitskoga roda Andreis, Ivan Armanda opisao je povijest samostana dominikanskih picokara sv. Mihajla kraj Stona, a s. Maneta Mijoč veoma je detaljno opisala djelatnost redovnica Družbe sestara Služavki Maloga Isusa u središnjim (nad)biskupijskim ustanovama u Splitu.