Na početku mise, Matulić je najprije čestitao okupljenima svetkovinu sv. Ivana, koji je svojom krvlju i životom zapečatio vjernost Bogu, te poručio kako vjernici stoje na svetome tlu.

„Ovdje povijest vjere nije šutjela. Ovdje povijest vjere i dalje rječito govori. A kaže jednu jednostavnu stvar – mi smo u Bogu, po Gospodinu našemu Isusu Kristu, i Bog je po istome Kristu u nama. I danas se ovdje ozbiljuje to divno zajedništvo s Bogom”.

U homiliji se Matulić osvrnuo najprije na II. vatikanski sabor i crkvene dokumente, naglasivši da je Crkva uvijek Kristova.

„On je njezina glava, srce, misao, osjećaj, on je njezin život. Utemeljivši Crkvu ovdje na zemlji kao svoju ljubljenu zaručnicu, od kojega ona prima sve, sam život, prima Duha, Riječ, poruku, put, Istinu. Sva je Crkva od Krista. Ona jest u svojoj pojavnosti i vidljivosti upravo njegovo otajstveno tijelo, a mi smo udovi. I koji ud kojem udu može reći ne trebam te? Pa i oni najnečasniji među nama zahtijevaju najviše poštovanja u ophođenju”.

Naglasio je, pozivajući se na encikliku pape Franje „Fratelli tutti”, da smo svi posinjena Božja djeca.

Proslava sv. Ivana Krstitelja u župi Podmilačje/Foto: KTA

„U jedinorođenome Sinu Božjemu, u njegovoj jedinstvenosti i jedincatosti, u njegovoj izvornosti Sina Božjega, svi smo mi ovdje po krsnoj milosti postali kćeri i sinovi Božji, postali smo posinjena Božja djeca u jednome Sinu Božjemu Isusu Kristu. Zašto bismo se onda ustezali nazivati sebe Božjom obitelji? Jedan naš jedincati, zajednički Otac nebeski prigrljuje sve ljude kao svoju ljubljenu djecu”. Svi smo sestre i braća i tu je kao Božja obitelj najprisnije sjedinjenje, dodao je.

Govoreći o Lukinom izvještaju o Ivanovom rođenju, Matulić je istaknuo da je Elizabeta začela po izvanrednom Božjem zahvatu. Kada njen suprug, svećenik u jeruzalemskom hramu Zaharija, nije povjerovao Bogu, zanijemio je. „Koliko smo mi pored naših propovijedi, svih kateheza, vjeronauka, zapravo nijemi poput Zaharije! Pričamo bujice vlastitih stanja, riječi, osobnih ideologija i sudbina, nikako da povjerujemo da smo mi Božje oruđe i da kroz nas Božja riječ može poteći u rijekama ako se toj Božjoj riječi najprije mi svećenici otvorimo i ako budemo glasnici Radosne vijesti, a ne čemera, jada, gorčine i propasti”, istaknuo je propovjednik.

Na pitanje kako će se dijete zvati, odgovara upravo Elizabeta, iako u to doba nije imala pravo dodijeliti ime prvorođencu, a kamoli sinu. No ona odgovara – „Zvat će se Ivan!”, onako kako joj je sam Bog po anđelu poručio.

Proslava sv. Ivana Krstitelja u župi Podmilačje/Foto: KTA

Ono što se pouzdano zna o Ivanovu životu je da on neće naslijediti ono što je po Mojsijevu zakonu bio dužan – svećeništvo svoga oca. „Svećenička hramska religija svoga vremena odbacila je Isusa, odbacila je njegovu Radosnu vijest, poruku. Zato se Ivan Krstitelj neće zarediti za svećenika, nego će biti prorok”.

Vlč. Tonči Matulić propovijed je zaključio mislima kako se mi, po uzoru na sv. Ivana Krstitelja, trebamo smanjivati u našem životu, a Gospodin treba rasti.

„Kada imamo ovoliku milost da ovdje tvorimo Božju obitelj, da smo ovdje Kristova Crkva, u ovoj svetoj tajni privedeni samom Izvoru i vrhuncu svekolikog života, da smo ovdje dionici samoga božanskoga života, da se ovdje hranimo za stolom Božje riječi i euharistije – Kristova otajstvenoga tijela, onda kao proročki narod postanimo znak istine života svijetla u svijetu, jer mi smo od Krista i za Krista”.