Razgovor sa Željkom Veghom u novom Glasu Koncila
Željko Vegh, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu / FOTO: Glas Koncila/nsk.hr
Zagreb (IKA)
Koja je uloga gradskih knjižnica u suvremenom društvu i kako unaprijediti današnju kulturu čitanja, posebno među mladima, odgovara u središnjem razgovoru u novom Glasu Koncila, priređenog za nedjelju 27. lipnja skroviti promicatelj gradskih i crkvenih knjižnica Željko Vegh.
“U svijetu se moderne gradske knjižnice prostiru na desetke tisuća četvornih metara, a ne na 2000 m2 kao zagrebačka Gradska knjižnica. U tim modernim gradskim knjižnicama svi imaju svoje prostore – i oni koji žele čitati u tišini, čak u osami, i mladi koji imaju prostore za druženje i glasan razgovor o knjigama. Moderne knjižnice imaju i prostore koji su svojevrstan forum za umirovljenike”, kazao je sugovornik Vegh.
Za stotinjak godina, ako bude svijeta, postojat će i knjižnice
U razgovoru se među ostalim osvrnuo i na budućnost knjižnica: »Za stotinjak godina, ako bude svijeta, postojat će i knjižnice. Svaka civilizacija prikupljala je znanje o sebi… Ne znamo na čemu će biti spremljeni zapisi jer se tehnološke promjene zbivaju velikom brzinom. Još prije dvadesetak godina neki su tvrdili da su diskete vječne. Ništa na ovom svijetu nije vječno. Knjižnice će postojati, a hoće li čovjek odbaciti papirnatu knjigu – ne znamo«.
Željko Vegh se bavio i cenzurom nepoćudnih knjiga u vrijeme komunizma, a u razgovoru je podijelio zašto je manje poznata knjiga Tomislava Janka Šagi Bunića „Nema privatnoga Boga“ toliko uznemirila komuniste početkom sedamdesetih. Na tragu pitanja može li knjižnica postati i mjesto političke i ideološke borbe, Vegh se nije odbio suočiti niti sa suvremenim prijeporima, kao što su nastojanja određenih političkih opcija da se zagrebačke knjižnice otvore tzv. »LGBT« organizacijama. »Znači li to da uprava Grada Zagreba traži da se i kršćanskim udrugama omogući rad i djelovanje u javnim ustanovama Zagreba? To je orwellovski svijet«, rekao je.
Kratki životopis
Željko Vegh rođen je 1954. godine u Zagrebu. Radio je najprije kao srednjoškolski profesor u Ozlju, a od 1985. u Knjižnici Vladimira Nazora na Črnomercu kao voditelj pedagoške animacije za djecu i mlade. Od 1993. godine radi u Gradskoj knjižnici u Zagrebu, gdje je postao voditelj Zbirke rijetkih knjiga i rukopisa, te je tu dužnost obnašao do umirovljenja 2019. godine. Sudionik je mnogih znanstvenih i stručnih skupova koji su tematizirali hrvatsku knjižnu baštinu. Uredio je i brojne crkvene knjižnice – knjižnicu Križevačke eparhije u Križevcima, knjižnicu Biskupijskoga sjemeništa u Dubrovniku, knjižnicu samostana sv. Duje na Pašmanu, knjižnicu kapucinskoga samostana sv. Josipa u Karlobagu…
Cijeli razgovor čitajte u novom Glasu Koncila!